Čovjek se oporavio nakon anafilaktičkog šoka izazvanog nastupom Slavice na U19, pregrupirao se i osvježen krenuo u nove pohode. Dosljedan u svom stavu, što jest-jest.

misliš, što je Nik odlučio s Cibonom?   

Koliko novaca za prvi ugovor? Ja ne bih tako postavio stvar. Nego koliko jednom od nji treba godina i kvalitetnog rada da bi mogli participirati u nekom euroligašu. Npr.:
Žižić je potpisao na tri godina, na jesen će mu početi teći druga. Plan je bio da ga se poslije druge proda i da od toga imaju svi koristi. Međutim, i pored iznenađujućih dobrih partija i to u kontinuitetu, vidjelo se da mu je centarska tehnika slaba. On neće moći taj nedostatak nadoknaditi kroz ovu godinu. Zato je realno da ugovor produži. Valjda će mu brat shvatiti da sa ovom tehnikom nigdje neće dobiti onu priliku kakvu i mi priželjkujemo.
Zubac treba potpisati na četri a plan odlaska-prodaje da bude nakon tri godine. Prije neće tehnički a pogotovo fizički sazreti.
Slavica je što vlastitim nezadovoljstvom potaknutim nepovjerenjem prema trenerskom dvojcu (što drugo?) što ambicijama roditelja skoro počinio tešku pogrešku u razvoju. Fizički jak ali ono što su mu uspjeli treneri dati u ovih dvije godine je još isuviše malo. I on bi trebao potpisati na četiri a da ode poslije tri.
Jasno, sve to je moguće ako će klub i dalje raditi na stabilizaciji finacija ali i graditi svoj trenerski kadar jer uvijek se može bolje.
Moja želja je da Cibona stvori trenerski školu koju će svi u svijetu cijeniti i gdje će stalno dolaziti skauti da vide što je novoga stvorila. Cibona ne smije okretati protiv sebe male košarkaške centre tako da im kidnapira djecu nego da to bude poslovni odnos na obostrano zadovoljstvo. Talentirana djeca ne mogu se dalje kvalitetno razvijati u malim sredinama. Puno toga treba napraviti da bi se stvorilo vrhunskog igrača. Cibona treba konačno početi raditi i sa roditeljima, prije svega, kvalitetna komunikacija, međusobno povjerenje, edukacija o svijetu košarke. Ovu lekciju nikako da nauče (Mazalin, Arapović, Slavica). Ugovori moraju biti čvrsti i obvezujući tako da obje strane dobiju sigurnost.

Se vise dolazim do zakljucka da mu je partija protiv Amerikanaca bila puka slucajnost i da opet budemo cekali dugo,dugo da taj sinek nekaj i odigra.

Da pokažem da te respektiram kao forumaša, osjetih potrebu odgovoriti na ovo o dvije "solidno" odigrane utakmice. Da se radilo o liliputancima tipa Egipta ili Irena, rekao bih, tipično nabijanje statistike na nedoraslim suparnicima - menadžerski poučak na djelu.

Međutim, Nik se postupno igrački podizao kroz prvenstvo (kao i ostatak momčadi), osim dva detalja koji je upadao u oči - voljni moment i repsektiranje suigrača. Od prve utakmice u kojoj je, ako se ne varam imao 10 skokova, pokazao je da se više ne radi o igraču, koji, kao Deng zastupa, opaljuje hrpu bezveznih šuteva i ne pokazuje trud. S druge strane, u gotovo svakoj utakmici je prednjačio u broju asistencija, što je ponajveća novost u njegovoj igri. Zamislite 18-godišnjaka koji se odjednom nađe na "velikoj sceni" i umjesto da glumi Jordana (kao što bi implicirao broj na dresu u Ciboni), ne ispušta priliku da uposli bez oklijevanja svog suigrača u boljoj poziciji, pod košem ili na perimetru. Time je pokazao sazrijevanje, možda i ponajveći preduvjet za igrački rast u njegovom slučaju.
Dvije utakmice - da, ali koje? Giergia je u više navrata rekao da se mlade igrače ne odgaja za inicijativu i preuzimanje odgovornosti. Lako je biti "faca" i igrati se egzibicija na +20. Ali, odigrati najbolje utakmice u polufinalu i finalu, e to je već nešto. Tko ima volje malo pogledati prvu utakmicu sa amerima, vidjeti će da su naši momci ušli sa popriličnim respektom, što se donekle smanjilo u drugom poluvremenu, koje smo izgubili sa samo 3 razlike. U finalu su svi naši ušli mentalno čvršći, a nakon uvodnih Božićevih bacanja, Slavica je pokazao pristup kao da se došao potući sa amerima - poen iz ulaza, pa promašeni floater u gužvi, pa kasnije mid range šut iz picka, a u drugom poluvremenu je gotovo sam vratio momčad iz rezultatskog minusa kada je izgledalo da je sve krenulo nizbrdo. Sad nakon toga lakonski reći da su to samo dvije utakmice je možća statistički točan podatak, ali dojam govori o nečemu puno većem. Igrati A2 košarku za Zrinjevac/Bosco ili se sučeliti amerikancima u finalu U19 svjetskog prvenstva - što je pravi pokazatelj mogućnosti?

Jasno da Slavica nije igrač koji će zabijati 15-20 i puniti ostale statističke tabele ODMAH. Ali da bi mogao biti na tragu toga možda već na kraju ove sezone ili iduće jest zalog za njegovo forsiranje. U protivnom, nijedan mladi igrač ne bi dobio šansu, jer "nije igrač za 20 minuta u Ciboni". U ovoj današnjoj definitivno jest.

slavica je u veljači napunio 18, valjda je potpisao... igrač potpisuje ugovor s nastupom punoljetnosti, najkasnija dva tjedna nakon 18. rođendana

To si zaključio na temelju niza utakmica koje je odigrao nakon toga?

Što se kažnjavanja tiče, kakve ste vi konstrukcije u stanju složito, majko mila! Prvo, naravno da ga treba kazniti, ali, drugo, tko kaže da kazna treba biti neigranje?! Ja bih ga kaznio tako da ga zadužim za sve prljave poslove oko treninga i utakmica (nošenje ručnika, vode, skupljanje i dodavanje lopti na šuterskim treninzima itd., pa makar inače postojali ljudi koji to rade) i naravno dodatnim, napornijim zadacima na treninzima. U kojoj mjeri i koliko, ovisi o tome koliko je zapravo zgriješio i kako se prema grešci postavi.

Ako neko nie vidija higlightse od Slavice na juniorskoj zavrsnici PH,Slavica i zakucavanje ka i Messi i lopta.
https://www.youtube.com/watch?v=VdqDCorFBgw