Kad se igrači ne bi prodavali u bogatije klubeve, Cibona bi se zaista bavila isključivo sizifovim poslom. Proizvodila bi igrače koji u devetnaestoj ili dvadesetoj odlaze za najboljim mogućim ugovorom, ostavljajući Ciboni ključeve od ormarića u svlačionici i ceduljicu s porukom: "Nemojte mi sad kao slučajno zaboraviti poslati zadnju plaću u Boston. Vaš ATŽ"
Čime će ga Cibona zaustaviti da ne ode? Lasom? Plaćom od 500.000 $ Ferarijem i vilom na Tuškancu? Preostaje joj jedino uzeti što može uzeti zadnju godinu ugovora i stisnuti mu ruku za sreću. Druga stvar bi bila da ga je Cibona s osamnaest prodala u Veneciju za 100.000 $ i spržila pola love na kurve i janjetinu, a pola gospon izvršni stavio na račun u Švicarskoj. Onda bi to bilo ovo o čemu vi pišete.
[uredio David Bowie - 16. prosinca 2016. u 15:44]