Malo citam sta su forumasi prije pisali, ovi stariji posebno i bas mi je nekako zao sto nisam bio u prilici nikad pratiti Cibonu kada je bila veliki mega klub.
Pratim kllub negdje od 2000- ih pa nadalje a uzivo negdje od 2005 sto znaci cijelo to vrijeme klub je bio pun kriminala i korupcije, loseg vodstva, selekcije igraca, svakakvih trenera. Bilo je i lijepih trenutaka. Recimo utakmica sa Maccabijem negdje tamo oko 2008-2009 u EL kada sam kupio kartu tjedan dana prije jer ih je ostalo samo nekoliko. Partizan sa Saricem, Partizan kada nam je trebalo 16-17 razlike u EL, utakmica sa cedevitom kada je Repesa bio tu itd. itd.
Dok danas je klub bas ruglo koje propada svaki dan sve vise. Vodstvo kluba kao da ne postoji, nitko niti sta izvjestava, selekcija igraca je katastrofa, treneri neotesane budale koje pojma o poslu nemaju. Igraci koji jedino sto znaju je kurcobolja na kvadrat. Mislim da su Sakic i Mula najbolje ogledalo kluba trenutno. Gledajuci njih dvojicu tocno vidis gdje je klub na svim razuinama.
Poznajem jednog fana Cibone s kojim cesto gledam utakmice u dvorani, dosta star covjek preko 70, koji je gledao same pocetke Cibone 60-ih i uvijek mi je super bilo slusati njegove price jer je pricao o Ciboni sa ponosom. Taj isti navijac koji je Cibonu pratio vise od 50 godina vec 2 mjeseca ne dolazi na utakmice. To mu je prije bilo nepojmljivo.
Mozda je post offtopic ali stvarno Cibona je pala na najnize moguce grane i ne vidim moguci povratak. Tj ne vidim nikoga tko bi mogao organizirati taj povratak. Navijaca vise nema sustavno su otjerani te nema bas nitko tko moze pokrenuti nesto novo i vratiti sve ovo iz mrtvih.
U Acu a.k.a Asu sam se uzdao da bi on mozda mogao biti taj ali nazalost po meni je prelako odustao. Da u zivotu tako odustajemo od nekih stvari, bile one dosta teske, nikad nitko nista ne bi napravio.
[uredio blackmamba24 - 31. siječnja 2017. u 15:02]