Cibonini starci istrčali su večeras najteži maraton na putu do titule prvaka Hrvatske. Sa Cedevitom će biti lakše, pogotovo ako se netko iz kruga Predsjednik Bušić - skupštinari - Fontana, dosjeti igračima i trenerima uplatiti nešto od zaostataka. Jasno je kako će zavičajna ekipa na slijedećim utakmicama napuniti ložu rođacima i prikama ozda, pa mi se kao neka logika nameće da pleme neće riskirati sramoćenje u vidu štrajka igrača, ali nisam baš siguran imam li pravo zazivati logiku kad je Cibona u pitanju. 

Drugi par blatnjavih cipela je taj što nitko nezna što bi s eventualnim uspjehom Cibone. Dva tužna klauna ne bi mogla otkazati Mulaomeroviću suradnju, a nasušno im je potrebno istjerati zadnju prepreku za bezgranično brebasketovsko divljanje pod tornjem. Ekipi iz grada je Cibona već prevelika antipropaganda upravljanja sportom, da bi sad nekakav neplanirani trofej otvarao pitanja tipa - što bi tek bilo da se jednom darovitom generacijom upravljalo zadnjih par godina na način koji su zaslužili. Titulu je, zapravo, zaslužio samo jedan čovjek, onaj koji je uoči Božića shvatio da do nje može sa jednim Žorićem, a ne sa dva Žižića.