Naglić i Anzulović zamislili su dobiti Cibonu izolacijom ključnih igrača. Zadrani su zaustavili Reynoldsa, a Šibenik je uz pomoć sedamdeset penala limitirao Žorića. Ni jedno ni drugo, kako smo vidjeli, ne pije vode. Sve je to gledao Veljko Mršić, koji će, pretpostavljam, nalijepiti kakav flaster na Šakića, pa kud Šakić - tud i flaster, ako treba i u zahod. Dakle, ako izneredimo Cedevitu, nemojte se čuditi previše.

Cibona je u utakmicama pod tornjem samljela protivnike disciplinom, koju Zadar i Šibenik ne mogu ni sanjati. Cibona igra strpljivu old school košarku sa 7 igrača, bez trendovskih energetskih preseračina i rotiranja da bi se rotiralo, a samo zato jer onda trener izgleda pametniji nego šta je.

Cibona s pouzdanim starcima igra puno bolju košarku nego sa Žižićem, Slavicom i Sulejmanovićem, ali nek voljom demokratske većine slobodno u udžbenike uđe da ih te 2016/17, kad je Cibona bila prvak, Mula nije volio.

U nekim knjigama stoji da je najbolji žar od suhe loze. Ako je žar najbolji, onda je valjda i pepeo.
O posipanju ništa ne piše.

Boatright-James-Babić-Žganec-Bilan, namistite im se.

Ma kakva predivna taktika.... Najbolje je mogu opisati pridjevom „očajnička“. Potpuno primjerena nekome tko se svaki dan bori za goli život i za koga ne postoji sutra. Kakve posljedice ima na našu budućnost isto tako dobro znamo. Potpuno opravdava zašto je bolji Andrija Žižić od Zubca, Rozić od Slavice i Gospić od Sulejmanovića.

Ne znam što to gori, loza ili borovina. Vidim samo pičkin dim.