odgovor za Nazorovo ponasanje bi sad ulazilo u pedagosko i psiholosko podrucje: Kod nas, na "ovim prostorima", jedan model odgoja je uvijek bilo da decke i mlade muskarce trebas "cvrsto" voditi. Tako i u sportu. Po koja psovka i po koji holericni ispad su to trebali potcrtavati. Gradis autoritet kao trener, to boze. Zato sve te tipove Duda Ivkovica, Vujosevica itd. Toboze ides ulijevat strah u mladom covjeku da ne pogrijesi opet. Da su se u sportu promjenila vremena, da takvo izzivljavanje nije bas najbolji potez sta se psihilogije tice, to mozda mozda i Nazor zna. Samo u situaciji pritiska skloni smo ponavljanja ponasanja kojeg smo mi sami dozivjeli kad smo bili djeca. Primjer da ide drugacije - i kod nas na Balkanu -je za mene uvijek bio Dragan Adzic, bivsi izbornik crnogorske zenske reprezentacije u rukometu, uvijek miran na TO-ima, sta god se dogodilo, sta god je ko pogrijesio. A nije da nisu imali uspjeha pod njim.
[uredio narada108 - 05. ožujka 2018. u 00:11]