Kako i dolikuje selektoru takve mlade i poletne države, dopao Mulu trosoban stan s balkonom na jedanaestom spratu solitera s možda najljepšim pogledom u Prištini, i to na kompleks Bore i Ramiza, inače suboraca partizana, srbina i albanca koji zagrljeni stadoše pred streljački vod da im, kako legenda kaže, bratstvo i jedinstvo ni smrt ne rastavi. Pristavio Mula kafu, uzeo cigara i kasetofon, sve to odnio na balkon, pa ožežo jedinu bosansku pjesmu na albanskom. Roka mandolinen, bjeri, bjeri, bjeri ciftelies – pocijepanim glasovima deru se iz sve snage, na jednu stranu Bebek, a na drugu stranu ulice razulareni Mula. A dolje kod autobuske stanice, Idriz na nekakvoj klimavoj tezgi vabi prolaznike punjenim i praznim kiflama, al za badava mu sve, od Bebeka i Mule nit ga ko čuje nit vidi. Iznerviran novopridošlim susjedom, okrene se Idriz prema soliteru, zadigne glavu i iz petnih žila zaurla prema balkonu na jedanaestom spratu:
Oooooooooojjjjjjiiiii Muljaaaaaaaaa
Oooojiiiii Idrizzz, štas dereš
Abe Mulja, mnjogo gljasno ta muzikaaaa
Nečujeeeem te dobro, muzka mi svira,
Mnjogo gljasno u pičkamatrrr
Idriz, ništa te ne čujem, jeboga ti, dođ gore na kafu da pričamo ko ljudi
A nje mogu se penjem, mnjogo visoko u pičkamatrr i sprat
Ne mora da se penješ, pozovi lift
Ooooooooooojjjjjj Ljiiiiiift
Ma te tako, imaš dugme bolan
Tu Idriz na trenutak zablokira, sve nešto bi – ne bi, al ipak odluči probati pa razmakne revere starog mantila i zadere se u dugmad na košulji – Ooooooooojiiiiii LJiiiiift
[uredio David Bowie - 14. kolovoza 2018. u 10:19]