Andriju zajebava gliser, majstor ovaj, majstor onaj ... nikako popraviti. Jedan govori ne valja ti osovina, dugi da osovina valja, al da je struja u banani. I nemoš uglazbit gliser da si Bog. Tako da, iako košarku ima u malom prstu, ne stigne Andrija od privatnih obaveza sve klupske povatat, a onda mu je neugodno improvizirat. 

A menadžeri, gadni neki ljudi - kad im se igrač zamjeri, ne trudi se, zajebaje za pare, udeblja se, zapusti, ispadne iz forme, ispadne iz rostera i slična sranja ... onda im se ovi mafijaši osvete i pošalju ih u Cibonu. Nakon Cibone, brate mili, svaki ti je klub super i svaki plaća ko bankomat.

Post desetlječa

Da. Rekao je da je to jako vazno mjesto, pa ne zure naci novog.

Kad smo kod Andrije, evo interviewa ATŽ-a gdje veli da brat ide s njim u nba i da će se posvetiti radu s njim.

https://www.vecernji.hr/sport/lebron-se-bas-trudio-pomoci-mi-a-nekad-je-bio-dosta-strog-1266938

Kad ovdje mi pišemo stvari izgledaju kao u onim igricama menadžer kad dobiješ svoj klub i sam orkestriraš...Nekako pomješano normalno razmišljanje sa nostalgijom o radu gdje nam je svaki igrač Dražen Petrović te njegova radna etika da je od jutra do sutra u dvorani i radi na nedostatcima. 

I onda pogledaš realnost vidiš da lopovi sjede u upravi,  a štite ih lopovi iz grada na čelu sa Bandićem, da apsolutno nikome nije stalo do kluba barem od onih koji su iznutra(možda čistačicama). Da se dovode treneri kako za seniore tako i za mlađe kateogorije koji nemaju veze sa vezom. Da igrači barem oni sa talentom su često propuh u glavi koji imaju talent Bogom dan upropaste na najgluplje moguće načine kao Slavica, Mazalin, Arapović itd. Ako koji se nađe dobar igrač taj odlazi najduže nakon pola godine...Meni je tema Cibone možda najteža na ovom forumu za ući i napisati neki post. Prije tjedan ili dva kada sam priv put nešto napisao to je bilo nakon možda više od pola godine kako nisam ni čitao niti ulazio jer me sve ovo baci u depru. 

Iskreno volio bih svim srcem da se Cibona stabilizira kako u igračom planu tako i u strukturalnom kada se radi o upravljanju. Da Bandićeva ekipa u skokovima fino ode u mjesto gdje zaslužuju, da dođe pametan čovjek kao Pavličević koji bi to sve posložio kako je netko već rekao, da se zaista složi momčad od ovih pomalo odbačenih klinaca kao Bundović, Slavica, Mazalin, Arapović te uvode mladi uz potpisivanje višegodišnjih ugovora. Iz ove pozicije sve je to neka daleka bajka jer ovo sad se živi od danas do sutra bez ikakvog uopće pomišljanja na neki uspijeh sa jedinim ciljem valjda preživljavanja. 

Kod nas se malo toga radi za opće dobro, eto zato.