Uljarević (a i Kalajžić spominjan na drugoj temi) je tipičan primjer šta trener znači za mladog igrača.
On tri puta ne uzme šut jer nema povjerenje svog trenera, boji se da mu ne j*** boga u p**** materinu (https://www.youtube.com/watch?v=ShbDIel61lM), jer nema rutinu, jer je u zadnjih 10 utakmica zabio 10 poena, jer igra 10 minuta po utakmici...
I nije sad taj Uljarević ne znam kakav igrač, ali je lani dokazao da može igrat, da ima neki potencijal, više dobrih utakmica, a posebno je dokazao (ako nešto) da je dobar šuter za 3 poena - lani 45% i sad se boji uzet šut.
A Sesar kaže, da to je sve dio košarkaškog odrastao i kako trenera Cibone zanimaju samo pobjede (prespavao valjda zadnjih XY sezona di je Cibona bila 11-ta, 7-ma i 8-ma).
Još je nama i dobro uz ovaku struku. Markota 15 minuta, Ljubičić 17, Rozić 12, Ross 10. Uljarević 5, Ljubičić 2, Gilbert 1, Slavica 0 i opet će spušit. I izgubi -13, da struka, možda "struka" il najbolje " ".
[uredio basketas - 10. prosinca 2018. u 19:03]
Ivo, Mijo, Niko, Mato...