Razlika je u tome da si prije 1990 mogao biti stručnjak u svom području rada, biti srednji sloj i skromno živjeti sa svojom obitelji. Direktor nisi mogao biti, ali su partijski direktori ipak ispod sebe postavljali stručnjake na mjesta gdje su stručnjaci i bili potrebni. I da mogao si biti stručnjak na mjestu ispod direktora ako nisi bio član partije, kao što je bio moj otac rođen 1947. (nitko iz obitelji nikad nije bio član partije).

Iza 1990te vlasnici su postali nestručni pojedinici za 1kn ("šoferi", "monteri grijanja", "bravari" - namjerno pod navodnicima jer ne podcijenjujem struke nego pojedince za koje se sve zna...), postavili su ili sebe za direktore ili nekoga iz svog "plemena"/"klana"/"stranke", a onda su opet ovi ispod sebe postavljali nestručne ljude i tako su propale sve firme, a pojedinci zaradili na prodaji nekretnina. Moj otac i dalje nije bio član sada "plave" partije iako su mu nudili i mogao je biti čak i direktor, no nije prihvatio nepoštenu igru pa više nije bio niti stručnjak na mjestu na kojem je trebao biti, već su to preuzeli frendovi šoferi od šofera...

Svaka sličnost sa strukturama u Ciboni je slučajna.

Bravo, potpuno se slažem. 

Ta praksa koju je kemp opisao je točna za tvrtke koje su uništavane zbog nekretnina. Točno je također da je prije 90tih stručnjak mogao bez partijske knjižice raditi i živjeti skromno od svoje plaće, ali nije mogao osnovati svoju tvrtku, biti direktor u njoj i zaposliti druge stručnjake i radnike jer privatnog poduzetništva nije bilo.

Na primjeru jednog prijatelja - radio je u jednoj velikoj građevinskoj tvrtci kao stručnjak prije 90tih, i kad su tu tvrtku krenuli uništavati po receptu koji je kemp opisao, osnovao svoju tvrtku i nastavio raditi bez partijskih direktora šofera iznad sebe. I usput zaposlio brojne radnike.

 

U dijelu u kojem kemp pise o onom sustavu, da su partijski direktori stavljali sposobne, vrlo rijetko, najcesce partijske poslusnike u svim sferama drustva.

To naslijede se nastavilo do danas u drzavnim tvrtkama.

No, vrijeme je da pricamo o sportu, u kojem to isto naslijede funkcionira, ja tebi, ti meni i dok god bude tako nema naprijed.

Pricati bajke o proslom sustavu, danas je pase, treba se boriti protiv tog prokletog naslijeda u svim sferama u drustvu i

u sportu.

Samo odgovor na "bajke o proslom sustavu". Problem i je što neki (ne kažem za tebe) žele prebrisati, odnosno jesu prebrisali, sve prije 90, a mi pristajemo na tezu da je prije 90te sve bilo krivo i u sportu i u businessu. Neke stvari su bile dobre, neke su bile loše, ali smo pristupom da sve prije 90te ne valja uspjeli iskombinirati pogubnu formulu za razvoj i države i sporta i gospodarstva: sve najgore iz prošlog sistema + nestručnost, korumpiranost, kriminal.

Niti sam Dino Rađa pa da pričam "sve je u moje vrijeme bilo najbolje" (ja sam zapravo mlad pa za mene niti nije relevantno što je bilo prije 90te), niti sam novopečeni tajkun sa knjižicom ili vezama pa da pričam da je sve prije 90 bilo sranje. Meni su osnova za sve (pa i moj posao) brojevi i tu nema "bajki", sve je uvijek kristalno jasno osim "strukturama" koje ih ili koriste kako im paše ili ih se boje pa ih ne žele pročitati ili nemaju znanje da ih interpretiraju. 

Tako smo i u Ciboni (Splitu, Zadru, Šibenci) dopustili da nestručni stranački povezani ljudi vode košarku i sada smo tu gdje jesmo. 

Sve se slažem sa tobom uz malu opasku da je osnivanje tvrtke teže ili lakše ovisno koliko sredstava moraš inicijalno uložiti, odnosno ovisno o branši. U branši mog oca trebalo je uložiti par mio EUR, a naravno mi smo imali ušteđevine 0 kuna. Jbg...

Da ne bi netko pomislio da veličam prošli sistem. Eto ja sam poduzetnik već 15tak godina, no izabrao sam branšu gdje mi je inicijalno ulaganje 20tis kuna, ne radim niti sa državom, gradom, radim pola businessa sa tvrtkama iz zemalja EU, nemam kredita i ne dugujem nikome ništa. Meni osobno kapitalizam i poduzetništvo uz slobode koje uživamo (osim ekonomskih sloboda) savršeno odgovara, no ne mogu ostati slijep na činjenicu da moji jednako sposobni prijatelji (dapače sposobniji) moraju napustiti RH  jer nisu dobro izabrali branšu, a nemaju "knjižicu"... 

Tako naši košarkaši, ali i kvalitetni treneri sada idu za 2.000 EUR više u Austriju, Slovačku, Rumunjsku, to je sramotno i žalosno. To su stručnjaci koji moraju biti u poziciji da mogu "graditi" u RH jer inače nema napretka naše košarke. Zato sam uopće napisao post o mom ocu "stručnjaku", jer je sve to apsolutno isto...

U biti mi se slazemo, sve ima prednosti i mane.

Bivsi sustav je generalno bio los, po svakog, sem za one s partijskom knjizicom, ne generalno ali u vecini slucajeva.

Danas zbog tih navika partijskih nije idealno, ali svakako postoji vise mogucnosti, primjer ti i tvoj biznis i ne ovisis ni od kog, sem sebe sama, to je ono najbolje ovog vremena.

Trebati ce godine da se promijeni mentalni sklop iz proslih vremena i ja vjerujem u to doba, kad ce pamet, postenje i strucnost biti jedini kriterij.

mozes li napraviti popise st za Zagreb, Split, Rijeku, Osijek za periode 70'-90' i 00'-20' da vidimo sta kazu brojke?