"Moram priznati da ću igranje u Ciboni i Zadru pamtiti prvenstveno kao jednu veliku igračku i životnu školu. Apsolutno sam ponosan što sam bio član ta dva kluba velike povijesti. No, na kraju ostaje onaj gorak okus što sam praktički kao dijete, koje je bilo mlado i neiskusno, puno elana, volje za napredovanjem, upoznao drugu stranu sporta gdje je bilo važnije, ono što se odvijalo oko terena, a ne na terenu. Sve to mi je pomoglo i dalo snage da postignem sve ovo što danas imam, sa svoje dvije ruke i noge došao sam do jedne od najjačih liga u Europi.
Kao dijete sam sanjao obući dres Cibone. Moj uzor je Dražen Petrović. Kada dobijete priliku igrati u dvorani koja nosi njegovo ime, osjećate se počašćenim. Kao rođenom Purgeru, to je bio jedan od najljepših osjećaja koje sam doživio. No, isto tako, nosio sam dres Zadra s velikim ponosom. U svakoj utakmici davao sam posljednji atom snage da moja momčad pobijedi. Igranje za ta dva velikana, budi veliki ponos u meni." - Karlo Vragović