Ma, naravno da se uvijek nađe zamjerka... Al fizički jak, solidan na lopti, prepun energije, ok spot up šuter, samo ga treba odviknuti od toga da smišlja neka svoja rješenja, ulazi u 1 na 1 duele, ili da je glavni na terenu. U svakom slučaju, dečko je iz Zagreba ("rođeni Zagrepčanin, podrijetlom iz zadarskog kraja koji je studirao u SAD-u"), i ukoliko od njega ima boljih i jefitnijih ok, ali mislim da je dobar kandidat.

Inače, da ne. bi bilo zabune, volio bih vidjeti Brzoju u Ciboni. 

Nema ideala, uvijek se nadu zamjerke, ali one su ne bitne ako je pozitiva bolja od negative.

Brzoja je svakako bolji, uz korekcije od ovog sto imamo.

Na kraju, svi se pojacavaju, a mi nista.

Ne znam kako ovi misle dalje, ali nema smisla, mazu nam oci kao Prka ima minutazu, zakucava, obozavam malog, ali nema smisla.

Pa nije poanta price, dodaj loptu Prki, neka mali igra.

Pjesma" a kako to" je odgovorila. To je je činjenica pa ma koliko ružno je rekao. Samo izuzetna samokriričnost nas može spasiti.

Brzojin mentalni sklop je izrazito onaj iz zagrebačkog košarkaškog nasljeđa.

On je hakler.

Uh, Batone, sad si otvorio novo bojište. 

Možeš li slikovito opisati to zagrebačko košarkaško nasljeđe?

P. s. Ulazi i Dubrava u taj mentalni sklop (pitam čisto iz razloga jer je Brzoja o'tamo) 

Riport ko u nekadašnjim telegramima kada se javlja da je krava krepala;

o da, pomalo premekani igrači, skloni dramaturgiji, umjetnici u pokretu, meni genetskom dinarincu često išli na živce a još više sam im se divio. Ja divlja snaga a oni ko baletani. U slou mošonu ostavljaju sve za korak, ja grizem beton i kažem -nikad više.  Oni-meki šut, no kontakt, jesmo li đentlmeni.  Lopta im nije smjela dotači mrežicu a kamoli lopta od table, to je bilo svetogrđe. Najvažniji je bio umjetnički dojam. Ali to je bilo na Šalati, na Savi vladali su dinarinci iz studenskih domova, druga pravila, nije pukla kost-no faul. Napraviš 11/0 i kažeš gotovo a oni ne razumiju domaća pravila. Naprave strku po domovima da bi nabavili trojku, strano mi je to, vratiš se svojim frustriranim šmekerima na Šalatu. A tamo zvuk lopte i mržice remetili samo ekipa sa nogometa-Šerbeđija i ostali. Tenisači su bili tihi.

Karikiram na nivou Alana Forda ali 100% je bilo tako.  Što sam stariji to sam uvjereniji. Ha, ha, ha!

Pa to je istina, svi bi za pare guzice dali