danas je članak o Svetom Nikoli. Treba ga pročitati. Tko je čitao niz članaka o Ciboni i pokušao povezati došao je do nekog zaključka kada su kola krenula niz brdo.
Univerzijada 87. kada sam i ja danonočno bio anagažiran na jednom od njenih projekata je izuzetno važan datum za zagrebački sport i košarku ali i početak puta prema prevaliji.
Mnogi akteri te priče oko Cibone su detektirali Novosela kao grobara Cibone što je i Nikola potvrdio.
Čitajući došao sam do zaklučka da se moramo vratiti mnogo koraka unazad i ispraviti pogreške da bi mogli krenuti prema naprijed. Epilog tog kretanja bi trebao biti da se onaj trgić ispred dvorane zove trg Slavka Šajbera a u dvorani treba podignuti zastavu za Nikolu Plečaša, Zorana Čuturu, Aleksandra Petrovića a obavezno i još nekih. Nije slučajno što se briše sve što je povezano sa Plečašem i Čuturom, oni nisu šutjeli, oni su govorili kako jest a usput im prišiješ što ti se nađe pri ruci. Njih je trebalo ukloniti. U tom svjetlu treba promatrati što je Nakić tolike godine proveo kao sportski direktor iako mu je rad bio mizeran a Knego zaslužio mirovinu kao doministar i ambasador u Italiji. Prodati se ili ne, sve ima svoju cijenu.
To su oni simbolični potezi a oni pravi trebali bi krenuti od kompetetnih ljudi koji će sakupiti sve relevantne podatke, staviti ih na papir i obznaniti ih javnosti. Od osamdesetih pa sve do današnjeg dana. Ništa se ne smije gurnuti pod tepih ili izbrisati krpom. To je osnovni preduvijet za novi čist početak. Biti će to svojevrsna crna knjiga o svim grobarima zagrebačke košarke, riječ je ne samo o Ciboni. Jebe mi se za knjige hvalospjeva koje su do sada napravljene. To je lažno smeće na koje se ne smijemo osvrtati.
Novosela ne smijemo gledati samo kroz prizmu Cibone nego i kroz aktivnosti oko dinamovog stadiona kada je ekipa ulupala 100 miliona dolara. Sva ta ekipa se okupljala krajem osamdesetih i haračila tokom devedesetih. Oni su stvorili zagrebačku i hrvatsku Hirošimu. Oni su prodali dušu hrvatskom nacionalističkom vragu i zahvaljujući njemu dobili mnoge feude gdje su jamili-grabili. Iza njih su zavladali lešinari kao u filmskoj apokalipsi-Dan poslije, Mad Max i slično. Danas je sve toliko krhko da nas i sitne greške vračaju nazad prema provaliji. Nije lako i zahvalno biti pošten građanin i detektirati ta zla i reći dali sam mogao bolje ali se mora. Za neke od nas koplja više nisu ali neke riječi savjeta itekako su poželjne. Mladima nismo ostavili bolje sutra, to je naš krimen, nema opravdanja. Zajebali smo do daske, jebem bilo kakvo opravdanje. Možemo samo biti samokritični i reči - budite pametniji.
https://www.vecernji.hr/sport/velikan-hrvatske-kosarke-otkrio-zasto-je-odbio-preseliti-u-srbiju-i-kako-zivi-od-male-mirovine-1362987
[uredio Baton - 30. studenog 2019. u 12:15]
