malo stariji sječaju se da su neke momčadi završile sa 3-4 igrača na terenu. Niko nikada se nije smijao toj momčadi, možda suludo ali iziskuje poštovanje. Pravila su jasna, nerastezljiva, nikom prilagođena-peti fal-van.
Cibona može pasti u drugu-treču ligu, može se svesti na kvartovsku škvadru koja igra rekreativno. Ali kad izađu na teren oni sa ponosom moraju nositi taj dres i svima dati do znanja - mi smo cibonaši, sa nama nema zajebancije.
Košarka spada u loptački sport gdje ne prolaze kurvini sinovi, tatini sinovi, trgovci dušama. Tu je svatko ravnopravan, onaj sa Svilaje sa onim sa Pantovčaka. Zato je to sport koji u svijetu ima iteakvu težinu. On je i odgojni, zato je predmet na svakoj imalo ozbiljnoj školi. Djecu se odgaja kroz sport -košarku.
Pojedinci neka i dalje ismijavaju ovaj stav ali on je onakav kakao se na njega gleda u Svijetu. Samo neka i dalje ismijavaju Svijet zabarikadirani u u taj jad bez ideala, ponosa i poštenja.
[uredio Baton - 16. prosinca 2019. u 15:20]