Pocetna petorka Cibone: Rebec – Bilinovac – Novacic – Rozic – Ljubcicic
Zavrsna petorka (84:84): Katic – Bilinovac – Novacic – Ramljak – Prkacin
Ova potonja „napolje bekovi“ petorka oznacava grande finale sinocnjeg grozomornog lopatanja, namjesto loptanja pod obrucima, pred stotinjak otuznih faca u Drazenovu domu.
Picasso je izjavio kako mu je trebalo 4 godine da nauci slikati poput Rafaela, ali „lifetime“ da nauci slikati poput djeteta. Analogno tomu bilo bi: „trebalo mi je 4 godine da naucim trenirati poput Vlašića, ali Cibona da postanem poput djeteta“. Livanjski Picasso (odmila) sinoc je neumitno dosegnuo vrhunac svog ovosezonskog rada. Pritom ne zeleci podcijeniti sposobnosti djece koja ovo citaju jer bi i ona, uvjeren sam, sinoc Ciboni osigurala pobjedu. Ako znacaj pobjede u ovoj kosarci i postoji. O tome bolje ne.
Prvi napad oslikao je modus kojim je Cibona mogla napenaliti Goricu sa 15ak razlike. Iz centralnog picka, nakon extra passa, Ljubicic je s lakocom rjesavao situacije 1 na 1, samaravsi reket gostiju. Iz picka su se birala rjesenja, a tko god usao donio je pozitivan imupls. Probao je Sesar sa zonom, nije islo. Iako su standardne „Dominikovic-Vori“ izmjene za centarski trio pocele, vrhuska je Prkacinovo podizanje na 30 sekundi do kraja poluvremena da u nevjerici stoji pored zapisnika. Otprilike kao kad vas uciteljica posalje da na 2 minute do zvona, do kraja sata gledate u kut.
Na drugo poluvrijeme dolazi zvijezda Gibson, dotad bez minutaze. Shane sa svojim razularenim odlukama uvelike podsjeca na Aknota, fiktivnog lika iz Petog elementa, kada najprije prospe 2-3 lopte, pa onda u nevjerici promatra kako li su mu samo to 4-5 nerezonski bacenih granata iscurile iz obruca.
Za to vrijeme Vucic i dalje u igri provodi najduze do 01:20 min. pa pocinjem misliti kako Picasso kod njegova ulaska duboko udahne (sigurno pritom ne razmisli) pa dugo, najduze sto moze, drzi, drzi, drzi dah, a onda kada prsne – ajmo! Novi centar.
Tada shvacam postavku sa 5 bekova u posljednjih 5 minuta. Ta nije covjek Goran Colak!
S druge strane, nije Sesar „Ljubo iz Siska“. Sa snaznim Mikovicem lakse kontrolira reket, ude tu i tamo pokoja trojka koja ne bi trebala i odjednom si 30% jaci protivnik. Kod Cibone, gnjevom zadojene alternacije s klupe vise ne prolaze.
Ni +7 u zavrsnih 6 minuta nije bilo zalog za ono sto slijedi. Jadnom Katicu kao da koljeno nije dovoljan problem, vec mu vlastiti trener grijanjem klupe servira hemoroide. Ipak, na 03:30 do kraja: „Katichu, ja biram tebe!“, iz poke-lopte ispuzao je Katic, koji je u mislima bio pod dekicom uz treci Dnevnik. Logicno da mu u prvom napadu ispada lopta iz ruke. Cim se pribrao, Katic je 2-3 puta prodirao do obruca po kos/faul, pa se namece pitanje, a gdje je bio ranije?
Na kraju, za zavrsni touch ove rukometne poslastice svjedocimo fatalnom hracku kosarci u lice. Ocito poucen opjevanim Linovim primjerom, sam Velic odlucuje uvesti revoluciju u svijet sporta. Kosarka bez centra. Dotad najucinkovitiji igrac utakmice pokriven rucnikom, a Vucic i penalima odstranjeni Bundovic ukopani kao Bruce Lee u Mostaru.
Dok travestija doseze vrhunac, Gorica kao u cudu stidljivo, mladenacki i dalje pipka oko te pobjede. I onda kad nicim zasluzeno Cibona na 15 sekundi prije kraja i 2 Brzojina promasena bacanja, ima priliku pobijediti, tada gle cuda, na prvoj skakackoj poziciji Novacic i Prkacin. Nakon migoljenja, skoka u napadu, nova bacanja i povtrda slavlja. Zasluzenog slavlja.
Sve to skupa ne bi bilo ni izblizila tako epohalno, niti vazno, da se poslije utakmice poput groma nije prolomila izjava kako su za sve krivi igraci.
Igraci. Isti oni koje On sam vodi, priprema i trenira. Nadilazi to sport. Nadilazi granice dobrog ukusa.
Uz ovu silu podastrtih nestvarno produciranih gluposti, u ciju je slucajnost tesko vjerovati, krivi su drugi. Krivi su igraci.
Zapitajte se stoga, vi koji krojite sudbine, ne kako to cinite, ne kakvi ste „funkcioneri“, kakvi ste poltroni i kakvi ste treneri jer ste, otkrit cu vam – nikakvi.
Zapitajte se, puno vaznije, kakvi ste ljudi. Kakvi ste ljudi kada ste na povijesno niske grane dovukli krhotine onoga sto je nekad predstavljala Cibona. Jos strasnije, zapitajte se kakvi ste to ljudi kada vas to ni najmanje ne uzasava. Jer kada bi trun obraza imali, kada bi vas to boljelo, e tada bi mozda priznali da ste igraci, ustvari Vi sami.
