Zasto oni ne bi bili neki sponzori, pa Tedy sponzorira hrpu toga po Srbiji a mozda i neke druge hrvatske firme.

Saslusao sam Velica  i mogu reci da me ugodno iznenadio, vrlo pametan intervju i cak simpatican,

kako se na prvu moze steci los dojam.

Tedeschi da sponzorira ovu ekipu u Ciboni nema šanse, on je dobar s Milanovićem tj sklon SDP-u.

da, brat blizanac, jedan bez drugog niti da prdnu.

On dobar sa Milanovićem, ja sa tobom, on sa onim. teorije zavjere, djeca i unuci ovih i onih, skijaju u Tirolu, slušaju istu muziku, poznaju iste kumove, igraju košarku i picigin, ...

Čemu služe ovakve rečenice?

Služe tome da čovjeku iznad objasne da Tedeschi neće uložiti lovu u Cibonu dok je ova ekipa tamo, politika je svugdje gdje se vrte novci pa i u Ciboni.

Koliko je love dotični utukao u neostvarene košarkaške ambicije, nek sada donira bolnicama za borbu protiv ove pošasti  - i što se mene tiče nek više ni lipe ne daje na basket. Bilo bi to super za zajednicu, za ugled njegovog branda i biznisa, a košarka bez njega ili s njim - isti klinac. 

Nitko normalan ne bi uložio novce, a da ih banda raspičkava. Pa ni Emil.

Emil je poslovni čovjek ali i egzibicionist, KK Cedevita mu je što i njegov radio i pab - mjesto osobne zabave. Ne očekujem da će se duže zadržati u Ljubljani, vjerojatno kraće nego u Zagrebu. Zato zaboravimo na njega. 

Po meni trebalo bi promišljati, što poslije. Ušli smo u jedno razdoblje bez povijesnog iskustva. Poslijedice će biti strahovite i na kraju ove priče sa koronavirusom neće biti isto kao što je bilo donedavno. Nacije će nastojati da budu manje osjetljive na ovakve događaje, da proizvodno budu manje osjetljive o isporukama iz cijelog svijeta. Velike nacije će stvarati svoje strategije a Hrvatska će se nastojati prilagoditi tim novim uvjetima. 

Novaca za sport će biti malo ove godine a biti će restrikcije i slijedečih godina. Rezati će se svugdje gdje nije neophodno. 

Hrvatska ulazi u veliku recesiju a za stvaranje strategije preustroja društva gotovo je sigurno neće se angažirati najkvalitetniji ljudi. 

Za sada Hrvatska se dobro nosi sa ovom napasti ali isključivo zbog toga jer se uvode restriktivne mjere (što je dobro) ali za ono što nas čeka da bi što bezbolnije izašli iz krize treba donijeti strategiju i mjere za koje neće biti političke hrabrosti, jedinstva i mudrosti. 

Zbog gore navedenog mog mišljenja nisam optimista što se tiče košarkaške budučnosti.

Uvjek kada narod želi i nemoguće stvari se događaju u pozitivi. Biti će mo u recesiji ali nešto ćemo izmisliti. Košarka može samo biti ukidać da pokrenu novo 'doba' Hrvatska Košarke. Neče biti lako ali moramo svi vjerovati.