Mislim da je glavni problem što mi, poučeni iskustvom, ne vjerujemo da do raspleta stvari dolazi nakon promišljanja, analize i planiranja.
Mi smo vidimo "otišao Paponja u Zadar, Majcunić u Goricu, a Buljević nestao". (ok, neki od vas znaju više)
E, sad... neki sređeni klub s jakom strukom za klince bi razmislio koliko mladih hoće imati, može platiti, može držati i gledati kako se razvijaju. Pa izanalizirao, pa planirao poslati nekog na posudbu ili ne, kamo poslati i slično. E pa... ajmo reći da sam, zbog svega ostalog, skeptičan oko Cibone, ali opet, mogu biti i oprezan i ostaviti mogućnosti da jesu.
Evo netko je napisao, Paponji nuđen ugovor i posudba. Odbio.
Ne znam što je nuđeno Majcuniću, ali sam siguran da mu je Gorica ponudila neku perspektivu, klub raste, sad Zrinjevac, nagodinu s bratom među 12?
Za Buljevića ne znam.
Možda iza toga svega i postoji planiranje, nekakav pokušaj, koji nekad ne uspije, a nekad je ovo najbolje rješenje?
Što bih ja volio vidjeti, ajd da sad ne pišem dve kartice teksta, je recimo pristup kao u Albi, pa skaliran na mogućnosti Cibone. Ali to bi opet značilo da bi svi oni igrali u nekom drugom klubu, razvojnom, ili na posudbi.
Ili da kompletno klub napravi "korak natrag" (a možda i istovremeno dva naprijed?), pa da su stvarno sastavili momčad od 14 igrača sa SVIM tim klincima unutra. Ali onda ispadanje iz ABA lige, ili recimo neodigrana sezona ABA lige, pa idemo sve ispočetka. Pitanje je - bi li Nakić i Drežnjak došli u takav klub?
A s druge strane, ko kaže da ne može Cibona tog istog Majcunića dovesti za 2 godine, ukoliko odigra baš dobru i obećavajuću sezonu u Gorici? Teško da se baš svi mogu razvijati u Ciboni...