Za ove gore pobrojane, sigurno nema novaca, a i izvan treniga su i ja to ne bih.

Pitanje je imaju li i za ove novaca da ih plate, moraju ljudi od neceg zivjeti.

Gledao sam Brankovića u prvoj i zadnjoj tekmi. Nebo i zemlja. Mali se jako lijepo snašao, ima ulogu, minutažu i dobro okruženje što jako dobro djeluje na njega. Ovu sezonu ne smije napuštati Dubravu.

Primorska i Split bi se mogli dobit, Krka teško, ako sve izgube ključ u bravu.

Davno su se stekli uvjeti za ključ u bravu. Zloupotrijebili su Acu, napravili majmuna od njega. Na njegovim temeljima napravili udomiteljski biznis plan. A mi se možemo i dalje praviti kako ništa ne znamo. Sitna korist za nas, pregolema je za budučnost. A ko više budučost gleda. Ajmo mi pobijediti ovog onog, što to mijenja kada su karte tako posložene. I što je to istinska ljubav prema klubu, zavičaju i domovini. Koliko zapravo želimo i sposobni smo gledati u daljinu i na osnovu toga donositi neke zaključke. Koliko smo veliki ili mali, gotovo sitni u svojim promišljanjima.

Prošli smo to već deset puta. Što je meni kao "običnom čovjeku" preostalo? Meni su deset puta spočitavali "što je radio Božo" ili "kako su suci pomogli u toj i toj utakmici", pa sve do toga što kažeš "sve su sjebali". 

Ok, podržat ću svaku inicijativu koja će se probati izboriti za bolje.

Ali osim toga? Pa svi imamo barem 10 važnijih stvari u životu.

A opet, za navijati u košarci imamo samo Cibonu. "Cibonu", ako hoćete. Kak da ja sad, velim "sere mi se od Lovrića" i krenem navijati za... Dubravu? (ništa protiv Dubrave, svi su mi oni dragi)

I onda mi ne preostaje drugo nego pogledati utakmicu, uživati ili ne, i idemo dalje. Ne mislim da time podržavam upravu.

Vidjećemo što će biti ako Bandić padne, računam da će on uteći u Bosnu jer odmah se otvaraju procesi protiv njega, a mogli bi najebat suradnici.

Jako dobro osječam što govoriš. Gušt, relaksacija od svega, biti malo prizeman, bar malo samo običan i bezjačajan. Čisti gušt za dušu. Ali, jebeni ali. Prvi gušt je bio improvizirani roštilj. Zatim neko postelje, pa neko krovište. Pa si na kraju napravio pravu iskonsku kužinu. Pitam, koji kreten osim nas će dopusti da se poruši ta iskonska kužina i opet, kao na početku raditi roštilj u rupi od zemlje sa dvije cigle sa strane. A prošao sam sve te faze i kažem ti, neću na početak. Niti pod razno. 

Mladi nisu osjetili slast kužine zato sanjaju kako pobijediti Megu kod kuće a ja se sječam gušta nad Realom. Sport je doživljena granica gušta, iskonske granice doživljenog. Meni je to bilo pod normalno, nešto kao neminovno našeg puta a ovo njihovo mi miriše na nestvarno. Realno i nadrealno, sve u par riječi. Ništa bez bespogovornog davanja, davanja za ono što smo pripremili za budučnost.

Odgodjene su tekme protiv Skrljeva (ovaj vikend) i Sonika (drugi vikend).