Već ne znam koji post se spominje zašto je Vucić igrao svega minutu i pol. Prije svega, meni je mrak na oči pao kad je on ušao kao zamjena Markoti, a ne Bundović (bogami bi to bila jebena momčad di je Bundović tek treći centar po kvaliteti...). Dodatno mi se zamračilo kad je započeo sa svojom "obranom" zahvaljujući kojoj je skupio 3 osobne u toj mizernoj minutaži i nakon čega ga Velić s pravom nije vračao u igru i to je jedna od rijetkih dobrih stvari koje je napravio jučer.

On je zaredao u trećoj par loših odluka - loš šut u napadu, izgubljena lopta u napadu nakon čega je pao koš u tranziciji i onda je taj svoj potez začinio još jednom bačenom loptom u aut prilikom izvođenja lopte nakon koša. Vrlo vjerojatno mu je ta dionica zapečatila sudbinu u jučerašnjoj utakmici.

Velić je na presici rekao da se igrači u drugom poluvremenu nisu držali dogovorenog. Rekao je i da umor nije razlog pada. Je li to išlo nekog konkretnog, jer su u drugom poluvremenu igrali samo igrači od njegovog povjerenja? Ovo s umorom valjda amnestira Bilinovca i Drežnjaka, koji su odigrali gotovo cijelo drugo poluvrijeme? Ili je to rekao samo tako, jer nije znao što bi rekao?

Možda bi trebalo smanjiti očekivanja. Previše se dramatizira, čini mi se. Ovo je zapravo sve u skladu s (mojim) očekivanjima, rezultatski gledano. 2-4 u ABA, 6-1 Premijerka. Puno oscilacija. Sinoćnja utakmica je bila dobar primjer – prvo poluvrijeme izvrsno, drugo poluvrijeme čista suprotnost.

Oscilacije su potpuno normalne za mladu momčad. Međutim, problem je što ovo uopće nije mlada momčad jer je prosjek godina onih koji su sudjelovali u jučerašnjoj rotaciji 28 (čisto za primjer, Splitov jučerašnji prosjek je bio 23). Zato mislim da bi se trebalo prestati skrivati iza godina i pogledati istini u oči. Cibona ne gubi utakmice jer je (pre)mlada, već iz jednostavnog razloga što nije dovoljno kvalitetna. Realno, Cibona i Split su u 5 deka, jučer je presudilo ipak zajedništvo, borbenost i puno izraženija kemija koje je trenutno ipak na strani Žutih. Recimo ono što je Split pokazao kroz Marčinkovća sinoć – silan trud, energija i ogromna želja dobiti utakmicu.

Već sam rekao, Cibona je odlično funkcionirala dok nije krenula ''herojska košarka''. Iako im to Velić sigurno nije sugerirao, i sam mora podnijeti krivnju za sinoć. Za početak, treba se pomiriti s činjenicom da Moore nije kliknuo i da je vrijeme za rastanak te se okrenuti novim rješenjima (Gnjidić, nadam se). Žali Bože njegovih minuta. Nije dobro što je Gnjidić zakovan za kraj klupe nakon dvije odlične utakmice, a još je žalosnije što je ostavljen tamo zbog ovakvog Moorea. Mogao je dobiti par minuta pa vidjeti kako reagira, ako ne ide imaš Radovčića i Bilinovca kao sekundarnog. Lošije od Moorea nije mogao. Dalje, tu je sulud status Bundovića. Iako, moram to priznati, nisam veliki obožavatelj Bundovićeve košarke, tretman kojeg ima kod Velića nikako nije zaslužio. Sa svim svojim manama i nedostacima Bundović je još uvijek najbolji Cibonin visoki i nevjerojatno je kako ga Velić podređuje svima. Sad je to slučaj s Markotom koji je došao ravno iz kafića, sutra će to biti i teta Elza ako se gospođa odluči spustiti na parket.

Samo ova dva primjera (Moore, Bundović) prilično jasno prokazuju ono što mi se ne sviđa kod Velića. Taj njegov težak karakter, nedostatak hrabrosti i magarčeva tvrdoglavost. Jednako kako traži od igrača poboljšanja (pa na zubu ima uvijek iste), isto bi trebao tražiti i od sebe uz dužnu dozu samokritike.

Ali moram reći, kao što je @anetisi naglasio lošu reakciju Vucića, pa i dosta velike Radovčićeve greške, da ni Bundović jučer nije ništa odigrao. Ne velim ja ni da je Bunda sve kriv, niti da nije mogao igrati više, ali baš je bio indisponiran. Ja ne znam jel mu fali bolji p'n'r igrač, ili drukčiji odnos s trenerom, no ne mislim da bi se jučer nešto dobilo s 25 Bundinih minuta, umjesto 15.

A ako mogu nadodati malo internetske psihologije: možda sam u krivu, ali nemaju tu Cibonini navijači baš prevelika očekivanja. Nitko nije mislio da će biti na 4-2 (iako se moglo!).

Više... radi se o jednom zamoru navijačkog materijala, umoru i razočaranju svime što ovaj klub daje zadnjih godina, ljudi su apriori napižđeni načinom funkcioniranja i onda svaki poraz kopa dublju jamu. Onda je drama uvijek.