Mene počinju smetati ovlasti koje Prkačin i Drežnjak nekad imaju u svojoj igri u napadu. Jasno je, potrebno je mladim igračima nekad dopuštati da rade greške nauštrb onoga što bi trenutačno bilo pametnije, ali nekad imam dojam kao da se Prkačinu apsolutno ništa ne govori, uopće ga se ne usmjerava niti mu se savjetuje kako treba igrati već se ide po principu - daj mu loptu neka igra. A to u ovom slučaju zaista nema smisla, pa kad ga gledam imam dojam kao da je to već dvije godine isti igrač. Dapače, nekad izgleda i krutije.
Kako ide vrijeme, uopće se ne bih čudio da Gnjidić bude veći igrač od bar dvojice ostalih talenata - ako ga se putem ne upropasti.
Nakić brojčano, pogotovo po poenima, baš i ne isporučuje očekivano, međutim ima izvrstan pregled igre i košarkašku inteligenciju te jako često nađe izvrsna dodavanja na kutnu tricu koju suigrači redovno ne uspiju ispoštovati. Svakako bi trebao malo popraviti realizaciju, ali mislim da će to doći već do kraja sezone. On me nekako ne brine, iz utakmice u utakmicu mi izgleda sve bolje iako statistika to nekad ne pokazuje. Jednostavno na mom eye-testu on prolazi kao potencijal za vrhunskog, baš vrhunskog glue-guya.
Drežnjak ima potencijal biti igrač obrane i energije na visokoj europskoj razini, zaista ima. Njegova energija i igranje flastera ponekad djeluju impresivno, kao i eksplozivnost koju zna isporučiti u kontri. Ali s nekim razlogom povremeno igra kao da ima potpuni license-to-kill pa onda glumi Kobeja što mahom završi - loše. Uz to, oni prodori kad se bezglavo zabije u reket i pokloni blokadu prvom obruču ili protivničkom centru... Imam osjećaj da je na račun par dobrih partija i briljantnih zakucavanja dobio kredita da se ponaša kao da može bez problema biti prvi scorer jedne solidne momčadi, a ono... Baš i ne može.
Mislim da se i Prkačinu i novopridošlom dvojcu krivo pristupa, s tim da ovlasti koje imaju Drežnjak i Prkačin direktno znaju loše utjecati na rezultat.