Iza kluba više nitko i ništa ne stoji jer to je kao Berlin u proljeće 1945. Skupština, predsjednik, direktor i sportski direktor, a radi se ukupno o njih šest: Bušić, Kojić, Šafranić, Rozić, Antunović i Čavlović, drže se zubima za zrak, ni za što čvrsto. Ukoliko novi gradonačelnik postane Tomašević, ova ekipa odlazi u roku 24 sata i neće mirno spavati. Jedina nada za pregovore o mirnoj predaji vlasti je pobjeda hadezeovog košarkaša koji hakla s premijerom i ministrom financija. Ta bi opcija sigurno pokazala interes za "spas" kluba iako trenutno o tome ne razmišljau nit imaju ikakvu ideju kako modelirati klub za budućih 5 godina. Treći scenario ne vidim.
Promjena u gradu će se uskoro dogoditi, MB365 fatamorgana odlazi u povijest i što nakon toga? Kako izvesti klub iz puta u totalnu propast i beznađe. Posljednji put je to pokušao Aco i što se dogodilo? Pa recimo, mislio je da su mu Čavlović i Žižić lojalni suradnici, da rade u interesu Cibone, da ih ne treba kontrolirati i da će uz grad i jednog većeg sponzora odvesti klub na nivo s kojeg se može potući za ABA titulu. U tom skupu lijepih želja nije primijetio da u klubu nitko ništa ne radi nit će ikada raditi. Osim parazitiranja na gradskoj sisi, ekipu koja se zatekla oko Ace ništa nije zanimalo. Ustvari zanimalo ih je - kako se riješiti Petrovića, njegovog temperamenta i ambicije da klub bude Klub. Za novi početak ja bih Acu opet volio vidjeti iako ne mogu ni sanjati da ga to više zanima. Uz njega neko jak u struci, dokazan i staložen poput Željka Pavličevića. Zatim dva managera iz poslovne sfere, financije i marketing uz međunarodnu marketinšku agenciju za privlačenje sponzora i investitora, te odvjetnički ured za hendlanje kostura iz ormara i pravnu podršku.Tako opremljena neka buduća uprava može stati pred svaku vlast i zatražiti ključeve kluba. Bude li opet neki Asa krenuo sam samcat glavom kroz zid, bit će još jedno veliko razočaranje i veliko ništa.
[uredio David Bowie - 20. travnja 2021. u 16:41]