Legitimno je da ntko vidi spas u Emilu. Prva petorka sa četiri propala američka studenta i bezglava košarka zamišljena da potpomaže prodaju paštete je sve u svemu zanimljiv poslovno sportski koncept, a zanimljivost mu se sastoji u tome da pri kraj svakog takmičenja kolabira, zdrobi 7-8 milijuna eura ni u šta, al u novoj sezoni eto njih nazad, ko neki čudnovati perpetum mobile na novi američki pogon. To ne da nije zabranjeno, to je fascinantno da su ljudi fulali sport, da su umjesto u neki elitni sport tipa prekooceansko jedrenje, završili u sportu za narod. Svaki respekt za nadnaravne talente od miksanja glazbe, preko vrhunske košarke do visoke politike, za stav sve kužim i sve znam, za egotrip na najjače ... ali eto, ja to ne bih volio vidjeti u Ciboni. Pobogu, naći će se neki sponzori koji razumiju da je košarka narodni sport, da ovisi o emociji i da ne možeš biti Split, Cibona ili Zadar a da nisi integriran u zajednicu.