Glede jučerašnje utakmice, ja vjerujem da te može povrijediti samo onaj kojeg voliš, da te može razoračati samo onaj u kojeg se uzdaješ...Glede jučerašnje utakmice definitvno jesam razočaran, to ne znači da u bilo kojem trenutku sam "odbacio" sve što su igrači i trener napravili zadnjih 12 utakmica uključujući i osvajanje kupa, da pače mislim da su napravili fantastičan posao svi do jednog i jedan nevjerojatan niz.
No, zato me je baš poraz pogodio...Kad sanjaš, sanjaš ona najveća dostignuća i najdalje zvijezde. Da sanjam osvajanje samo hrvatskog prvenstva, onda nebi navijao za Cibonu kojoj to nije ništa novo, već za neki od manjih klubova. Snovi nekad trebaju biti veliki, nekad nerealni i meni plasiranje Cibone na završnicu aba lige sigurno je jedan od vlastitih navijačkih ciljeva, a možda nešto i više. Sigurno nerealno u kontekstu klubova koji imaju i 15-ak puta veći proračun, iskusnije i trenutno sigurno bolje igrače. No, ovaj niz dobrih utakmica, osvajanje kupa i povratak dva stožerna igrača mi je dalo veću nadu.
Tim više boli što smo vodili sa 10+ poena, kontrolirali utakmica, a FMP nije mogao bunar pogoditi iz vana. I onda se dogodilo nešt neočekivano, Branković je posjet na klupu čitavo drugo poluvrijeme kao najbolji pojedinac. Prvo sam pomislio radi rane 3 osobne, no čitavo drugo poluvrijeme smo imali problem sa obrambenim skokom kojeg je Danko sjajno kontrolirao u prvom poluvremenu kad je bio najbolji strijelac. Branković je igrom slučaja ostao zadnji napad Cedevite u finalu kupa i onom blokadom na Bundoviću nam donio pobjedu . U tom okviru mi zaista nije jasan potez da ga se posjedne u tako važnoj utakmici kada ne možeš pogoditi vanjski šut, kada ti je Gegić kao najbolji pojedinac zadnjih par tekmi bio van ritma u utakmici, a protivnik te ubija ispod koša te šutira 22% za tri poena. Reuvers u obrani nije dobar, to se vidjelo i jučer kako protiv atletičnog jačeg centra jednostavno gubi poziciju pod košem, omogućava se ponovni napad i demoralizirajuće djeluje na ekipu.
Imam osjećaj da se igralo bez poluvremena da bi lagano utakmicu priveli kraju...Nema veze poraz kao poraz, no u ovom košmaru kojem se nalazimo od financija imam osjećaj da bi neko rezultatsko čudo moglo stvari promijeniti u boljem smjeru. Daleko je to od realnosti, no zato se nadam. Ako je tko u ovoj aba ligi doživio iznenađenja i šokantne završnice sezone onda smo to mi, bilo kao ono finale 2010 u negativnom smislu ili ono čudo 2014 u pozitivnom smislu.
Bojim se da se previše dugova nagomilalo i da je sudbina Cibona nažalost izuzetno neizvjesna, a prodaju se lažne priče o čudotvornom izvlačenju kluba...U tom svemu više vjerujem nekom čudu na terenu gdje bi na taj način izvukli neku slamku spasa ili ako već moramo pod ključ, barem otišli u legendarnom stilu sa nekim šokantnim naslovom.
U svakom slučaju, igrači i trener imaju i dalje punu podršku. Već su ove sezone nadmašili realna očekivanja, a ona nerealna i dalje neka sjaje u mojoj mašti i snovima do onog trenutka kad mi tablica pokaže da to niije moguće.
