David Bowie je napisao/la:
Smjena trenera u slučaju potpuno raspadnute Cibone je liječenje karcinoma toplim čajem, aspirinom i ispuhivanjem nosa. Klubom se adekvatno ne upravlja najmanje deset godina, izostanak sportske i poslovne strategije, ubijanje kluba i dužničko ropstvo ostavština su Bandića, Antunovića, Lovrića, Kojića, Bušića i Čavlovića. Oni su uzrok, a ova najslabija Cibona na parketu ikad je posljedica. Ni danas, kao ni prije deset godina klubom se ne upravlja. U prostorijama na Savskoj nitko ništa ne radi. Tamo ne postoji ni kompjutor koji kad se uključi ima bilo kakav sadržaj vezan za poslovanje kluba. Ljudi dođu u klub popiti kavu i raziđu se. Nazivaju se direktorima i kojekako ali ništa ne rade i nikome ne odgovaraju. Promijena Rudeža i dovođenje Trankijerija je skidanje traktorske gume s Tomosa i stavljanje novih guma s Fap-a. Ništa ni sa čime ne radi i ne paše. Svi u klubu moraju otići jer nikada nisu smjeli ni doći. To je prvi dio odgovora na pitanje tko - što. Drugi dio odgovora je - što zapravo radi Viktor Dodig, potencijalni većinski vlasnik nakon preoblikovanja udruge u šdd. Rekao bih da on osobno ne radi bogznašto operativno, ali će brigu za svoj novac i udjel u klubu paziti kome daje na upravljanje nakon preoblikovanja. To ujedno znači da su, počevši od Šerića, svi ostaci ostataka basketball gumna Milana Bandića na daleko vam kuća. Cibona vjerojatno neće biti klub kakav smo htjeli, ali ona odavno nije nikakav klub. Ako nešto bude, nek bude zdravo i razumno. Bolje od ovog nije dovoljno jer od ovog gore ne može.
Vidi cijeli citat
Ako će biti preoblikovanja — ako se dobro sjećam — o toj temi sam pisao još prije godina. Svake sezone, na početku i na kraju svake neuspješne sezone, uredno se piše kako je preoblikovanje gotova stvar. I, gle čuda, zasad se nije promijenilo baš ništa.
Svake godine svi se junački lupaju u prsa da su u Savskoj vidjeli nove investitore. Neki su, naravno, s njima i „razgovarali“. Kave su se pile, ruke stiskale, priče pričale — ali preoblikovanja i dalje nema. Čista magija.
Jedina konstanta u cijeloj priči? Šerić i Lukačić i dalje sjede na svojim stolicama, vode klub kako znaju (a zasad nisu pokazali da znaju baš puno), uredno primaju novac za to, ali para za ostalo — naravno — nema. I tako idemo dalje, iz sezone u sezonu.
Ja sam prestao pisati i prestao vjerovati u priče. Čekam, ali se bojim da ću se tog famoznog preoblikovanja dobrano načekati. No najvažnije je da navijači i danas, unatoč svemu, i dalje vjeruju u bajke koje im uprava s puno mašte servira. Jer bez bajki — gdje bismo bili?
A coach is someone who can give correction without causing resentment.
