Roza piše pizdarije i odma ide s ograđivanjen. Ima baš dobrih  Amera u ABA 2, koji bi bili premija za Cibonu... Samo što i njih triba platiti.

Dakle Danko ne traži amere nego Roza.

Dakle Danko ne traži amere nego Roza

vjerojatno ih Danko nade ali im pridr Roza buduci da je on sportski direktor a Danko se vodi kao neki savjetnik

Ako Amer bude dobar onda ce Rozic reci da ga je on nasao.

Ako amer bude los e onda ce Rozic pokazati na Danka :)

Sacuvajte ovaj post i vidjeti cete za par mjeseci

Stvarno nema nikakve potrebe da se sad bavite time tko od forumaša navija za kojeg igrača nit da ae bavite moderiranjem.

Move on. 

Evo da napravim mali ‘rezime’ trenutačne situacije našeg dragog kluba.
Kao stari navijač Cibone, već sam odavno zaboravio kako izgleda jedan normalno sređen klub – onaj s ekipom spremnom na pripreme, s ambicijama u Europi, Hrvatskoj i ABA ligi. To je, naravno, prošlost. I ja sam se, eto, pomirio s tim.

Ove sezone krenuli smo – gle čuda! – baš kao i posljednje tri godine: sastavljamo ekipu i tražimo trenera s par mjeseci kašnjenja. Tradicija se mora čuvati. Dobili smo trenera kojem je, kako kaže, životni san bio voditi Cibonu. Sjajna stvar. Karijera mu je išla uzlazno – Švicarska (basket vele-sila), a prije toga pomoćnik u Hrvatskoj, jednom u Ciboni 2011./12., jednom u Cedeviti 2010./11. Iskreno, fascinira me da je iz uređene Švicarske poželio preseliti u neuređeni kaos Cibone. Mora da, osim ‘trenerskog sna’, postoje i vrlo osobni razlozi za povratak.

Vratio nam se i ‘sportski direktor’ Marin Rozić. I još uvijek mi nije jasno kako ga itko može nazvati sportskim direktorom. Shvaćam da ta funkcija u jednom ozbiljnom klubu podrazumijeva iskustvo i znanje… ali ovdje je očito dovoljno biti bivši igrač i kapetan. Podsjetimo se – čovjek je postao sportski direktor dok je još aktivno igrao, i to u doba Čavlovića. Zašto? Pa, nedostajalo mu ljudi u odboru, pa je Marin poslužio kao ‘dodatni par ruku’ (koje zapravo nikad nisu bile potrebne) za potpisivanje ugovora od kojih Cibona i danas propada u dugove. On, naravno, nikada nije stekao iskustvo pravog sportskog direktora – a znanje iz svlačionice nije isto što i znanje iz ureda.

Izjave trenera i direktora samo potvrđuju da su vrlo brzo shvatili kako u klubu nema novca i da se ambicije trebaju srezati na minimum. Ne bih se čudio da u prosincu više ne pričamo o borbi za naslov, nego o tome kako se ugurati među osam ekipa prvenstva. Otpadanjem iz ABA lige postali smo neprivlačni i domaćim i stranim igračima. Možemo se tješiti kvalifikacijama za FIBA Eurokup, ali svi naši protivnici imaju budžet višestruko veći od našeg. Naš neće preći 350.000 €.

Tri igrača za koja se priča da su potpisala nisu prošle sezone bili lideri svojih ekipa. Uzimamo ‘talente’ koji su zadnje dvije godine gledali teren uglavnom s klupe. Priča se i o ‘veteranima’ koji će biti most prema upravi, dok u isto vrijeme imamo trenera koji voli brzu košarku – spoj iz snova.

Na kraju, iskreno se nadam da klub nekako preživi sezonu 2025./26. Ispadanje iz ABA 2 nije moguće (još), u domaćem prvenstvu ne očekujem ulazak u prve četiri, a FIBA Eurokup bit će samo zgodna prigoda za jedno gostovanje kako bi se ekipa ‘uhodala’. Sve u svemu – idemo dalje. I naravno, ne bih bio ja kad ne bih ponovio: Cibona će riješiti dobar dio svojih problema onoga dana kad Šerić i Lukačić izađu iz kluba. Ali to je već tema za jednu drugu, posebnu ‘epizodu’.

To je tema za one strane novina na kojima su stranica crnom trakom uramljene.