Ako budemo igrali grupnu fazu Fiba cupa, nama treba još tri igrača. Ako ne budemo igrali ovoj roster može proći. Doselekciju možemo očekivati u prvom prijelaznom roku. Ja bi radije Smajlagića i spremnog Bundovića Bundovića sa čisto glavom . Najviše nade polažem u Rudeža

" A što se tiče uprave, ljudi, moramo priznati da je Šerić tu na mjestu koje mnogi vole kritizirati, ali s obzirom na to da vodi cijeli klub, sigurno ima dobar plan. Tako je, ljudi uvijek vole reći "da, ali…" i uvijek će biti onih koji će se buniti, no prava snaga leži u tome da se usmjerimo na dugoročnu strategiju. U krajnjoj liniji, to je onaj dio gdje Cibona mora zadržati stabilnost. Rozić je tu, i to nije ni sporno. On je legenda kluba, još iz vremena kada je Cibona bila na vrhu. Iako možda nije uvijek u prvom planu, njegov utjecaj na sportsku politiku kluba je neprocjenjiv. Ako ne znate tko drugi bi mogao bolje? Pa nije baš da imamo puno opcija koje razumiju Cibonu kao on."

Teško mi je, ali stvarno teško, povjerovati da netko može napisati toliko samohvale u jednom dahu. To više liči na plaćeni PR uradak, onako s puno šećera i šlaga, kao da smo svi mi naglo izgubili pamćenje i zaboravili da smo već davno dotaknuli dno. Kao da ABA liga nikad nije ni postojala za nas, kao da svake godine nismo uredno generirali po još koji milijun eura duga – valjda za kolekcionarsku ediciju "Najveći minusi u povijesti".

I onda, kao šećer na kraju, opet nam vraćaju sportskog direktora, čovjeka koji je bio desna ruka grobara kluba. Ma bravo! I još smo mu dužni kao Grčka Europskoj uniji, zahvaljujući basnoslovnim plaćama koje je ubirao za vrijeme Čavlovića. I tebi je to – sve skupa – ok?

Naravno, ekipu ćemo gledati na terenu, tu nema spora. Ne sumnjam da ćemo s novog trenera izgledati kao Real Madrid u malom – barem na prvu. Koliko dugo će taj privid trajati? Pa, ovisi koliko će ova uprava uspjeti na vrijeme platiti plaće i sve one “sitne” troškove koje generira svakodnevno, jer zna se – novac pada s neba, a dugovi nestaju čarolijom.

A za kraj, evo iskrena želja: volio bih, stvarno bih volio, da ti tvoji famozni Hercegovci, o kojima stalno pričaš, jednom otvore pipu i pokažu koliko će stvarno uložiti kao SPONZORI, a ne samo kao privremeni kreditodavci. To bi bila revolucija! U tom slučaju možda bi se dug kluba počeo smanjivati, a ne stalno povećavati.

Do sada sam vidio samo jedno – tonemo, i financijski i organizacijski. A u sportskom smislu? Pa još ni sami ne znamo s koliko trenera za omladinski pogon uopće možemo računati. Ne treba zaboraviti da su dok je Rozić bio sportski direktor, djeca doslovno ostajala bez majica i trenirki – jer je prvo trebalo isplatiti njegovu "skromnu" plaću. Ako što ostane, možda i klinci dobiju opremu. Ali navijača, jasno, to ne zanima. Bitno je da se "legenda kluba" vratila.

A ja, naivan kakav jesam, mislio sam da je legenda kluba Dražen. Baš sam ispao budala.

Mislim da je cilj preteci Ced Junior zbog gradskog financiranja, oni imaju puno kvalitetnije domace igrace, pa se moramo nadati da ce nasi stranci biti puno kvalitetniji od njihovih. 

Evala, ljudi, razmišljam o svemu što se događa u Ciboni i stvarno ne mogu da se nakon dugo vrimena ne oduševim. Bilo je tu dosta turbulencija u zadnjih nekoliko godina, ali kad pogledam nadolazeću sezonu, stvarno mislim da nas čeka nešto veliko. Da, svi pričamo o izazovima, ali kad pogledamo momčad koja se trenutno sastavlja… pa to je prava priča.

Prvo, kad pogledaš ekipu, jasno je da smo u zadnje vrijeme više bili u fazi izgradnje nego u fazi pobjedničkih ambicija. Ipak, s igračima poput Šiška, Raduna, Hrepe to definitivno neće biti slučaj ove godine. Zamišljam Bureka u akciji – to je tip igrača koji Ciboni donosi onu borbenost i energiju koju jednostavno nismo imali zadnjih sezona. I nije samo stvar u tome da Burek donosi tu fizičku prisutnost, on donosi mentalitet borca, tipa koji neće stati dok ne pobijedi. I onda tu je Lončar – stabilnost, iskustvo, čvrstoća. Koliko puta smo samo prošli kroz sezone gdje su nam trebali takvi tipovi, pravi lideri na parketu koji mogu držati ekipu na okupu kad je najpotrebnije. Ne samo da je on dobar na parketu, on je prava ljudska podrška cijeloj ekipi.

I to je ono što nam treba: stabilnost, čvrstinu, ali i onu romantičnu dimenziju koju je donio Marko Jagodić-Kuridža. Nedostaje nam netko tko će "čuvati" svlačionicu. Netko tko će biti onaj lider, onaj 'Cibonin tip', koji neće samo nositi dres, već će svojim prisustvom podići cijelu ekipu. Očito je da sada imamo mlade dečke, ali i dalje vjerujem da nam fali taj trenutak romantike, taj simbol Cibone na terenu. Možda nije samo Marko, ali nešto slično tome svakako bi moglo biti presudno.

I onda, razmislite o budućnosti. Zamislite samo kako bi bila fantastična suradnja s HKK Široki. Ne, nije to samo nekakva avantura, to je prilika koja nam može donijeti mlade, talentirane igrače iz Bosne i Hercegovine koji će imati šansu kroz našu školu košarke doći do profesionalne karijere. Cibona je oduvijek bila odskočna daska i vjerujem da je sada vrijeme da ponovo postanemo mjesto za razvoj mladih zvijezda. I, da, dok zbraja eure od odštete za Drežnjaka, jasno je da bi forumaš 'citamsamo' bio oduševljen ovom idejom. Ajde, mislim da nitko nije zaboravio sve one ljetne priče o Karačiću i da ga napokon dovedemo, sada bi bio savršen trenutak.

A što se tiče uprave, ljudi, moramo priznati da je Šerić tu na mjestu koje mnogi vole kritizirati, ali s obzirom na to da vodi cijeli klub, sigurno ima dobar plan. Tako je, ljudi uvijek vole reći "da, ali…" i uvijek će biti onih koji će se buniti, no prava snaga leži u tome da se usmjerimo na dugoročnu strategiju. U krajnjoj liniji, to je onaj dio gdje Cibona mora zadržati stabilnost. Rozić je tu, i to nije ni sporno. On je legenda kluba, još iz vremena kada je Cibona bila na vrhu. Iako možda nije uvijek u prvom planu, njegov utjecaj na sportsku politiku kluba je neprocjenjiv. Ako ne znate tko drugi bi mogao bolje? Pa nije baš da imamo puno opcija koje razumiju Cibonu kao on.

I, naravno, svi oni Hercegovci koji su uvijek bili u igri za Cibonu, ti borci koji imaju taj specifični mentalitet, naravno da su uviijek dobrodošli. I to nije samo pitanje samih igrača, nego i cijele kulture koju oni donose. Taj "hercegovački šmek" je ono što može dovesti Cibonu do novih visina. Zajedno sa svim tim poduzetnicima iz Hercegovine, koji bi mogli pomoći da se stabiliziraju financije kluba, ovo bi mogao biti pravi trenutak za izgradnju nove Cibone. Možda nije baš ono što su svi očekivali, ali, ajde, ipak su to Hercegovci – baš oni koji mogu donijeti tu odlučnost koju ekipa treba.

Dakle, ljudi, svi koji misle da je Cibona "gotova", neka dobro pogledaju ovu momčad. S ovim igračima, s ovim idejama, i s podrškom koju imamo, Cibona može ponovo biti Cibona. Nema više prostora za stajanje na mjestu – vrijeme je da pokažemo svima što znači biti Cibona. I tko zna, možda nas čeka još koji hercegovački dragulj na putu.

Rabljane, brate, sigurno ne misliš da je Cibona sama sebe ‘spasila’, zar ne? Ajde, budi iskren. Spasili su je Hercegovci. Brzo zaboravljaš Bojana i Ivicu? Bogdanović i Zubac su Ciboni donijeli korist, ne samo u smislu igračkog potencijala, nego i onog što je najvažnija valuta u profesionalnom sportu – prepoznavanje. S njihovim imenima klub je dobio priznanje van granica Hrvatske, a ti sada pričaš o novim herojima koji će nas povesti prema ‘novoj budućnosti’. Zubac i Bojan su u tom trenutku bili jedini pravi ambasadori Cibone. Dok su mnogi spavali, oni su nosili dres Cibone i predstavljali ga na svjetskoj sceni.

No, stvarno mi nije jasno kako se sve to olako zaboravlja – pogotovo kad uzmeš u obzir što su sve prošli da bi došli do vrha. Zubac je otišao u NBA, a Bojan je postao jedan od najprepoznatljivijih europskih košarkaša na svijetu. I sve to – dobar dio karijere s Ciboninim dresom na sebi. Da, to je stvarna korist koju smo imali, ali očito su ljudi zaboravili da su ti momci podigli Cibonu na visoki nivo. I da, jasno je da su otišli jer Cibona nije imala mogućnosti da ih zadrži, jer – nažalost – klub nije bio u stanju izgraditi osnovne uvjete za njihov razvoj, a da ih se sada stavlja na ‘stranu’ kao ‘nebitne’ je prava sramota.

I ne zaboravimo – kad je došlo do transfera za Drežnjaka, Otac jednog od njih dvojice je bio ključan u tome, i to se olako zaboravilo. Bez njega, tko zna kako bi ta priča završila. Zanimljivo mi je kako se stalno zaboravlja tko je zapravo pomogao da Cibona preživi, a posebice koliko su vam Hercegovci oprostili rata za Drežnjaka. Pitaj kolegu @citamsamo, možda zna – jer oni koji su stvarno stajali iza kluba u teškim vremenima nisu ni tražili aplauze. Znaš, oni pravi, koji su dali više nego što su ikad uzeli. No, očito, zaborav se sjeća samo kad je nešto ‘novo’ na stolu." Ali eto, sad već svi pričaju o novim hercegovačkim sponzorima, kao da će nas ti ‘novi investitori’ donijeti do zvijezda. I onda kad se ti investitori pojave – stvarno me zanima koliko će doprinijeti klubu na način na koji su to činili Zubac i Bojan. Očito, kod tebe to sve zvuči kao neka nova priča, ali stvarnost je bila – oni su već donijeli najveću korist koju je Cibona mogla imati. Zubac je u NBA, Bojan je globalno prepoznat, a Cibona… pa, Cibona je još uvijek u istoj ‘rupi’, zaboravljena.

A sada ti pričaš o nekim novim romantičnim herojima koji će se pojaviti i sve okrenuti na bolje. Možda zaboraviš – ti su momci, koji su sada legende u cijelom svijetu, pošli jer su morali, a Cibona im nije mogla pružiti onaj profesionalni okvir koji zaslužuju. Možda ti još misliš da su svi ti heroji ostali ‘dovoljno Cibonini’ kad su otišli, ali istina je – bili su previše Cibonini da bi ostali na duže staze u klubu koji je samo iskoristio ono najbolje od njih, a onda ih zaboravio.

Možda bi bilo bolje da prestaneš pričati o novim hercegovačkim sponzorima i da konačno počnemo cijeniti ono što su stvarni heroji donijeli, jer ne zaboravi – Bojan i Zubac (u prijevodu Hercegovina) su Ciboni donijeli veću korist nego cijela ta priča o novim investitorima koja je već toliko puta ispričana. Zamisli samo što bi klub bio danas kad bi Zubac odlučio ostati – ne bi se tu bilo govora o ‘novim herojima’ jer bi Cibona već bila na mapama europske košarke. Ali ajde, tko se još sjeća tih ‘mali’ stvari kad možeš sanjariti o ‘novim ulaganjima’, kao da ti isti dečki nisu dali svoju dušu za Cibonu.

Rabljane, brate...