Mislim da je neozbiljno maštati o nekom velikom budžetu. Nema još preoblikovanja, ni promjene statuta i još puno toga. Bolje se fokusirati na izvedbu ekipe na terenu, ovo je nedopustivo koliko su oni očajni, ne pamtim kada smo bili ovoliko loši. Nadam se da nećemo i protiv Šibenke doživjeti poraz.

Dodig je riješio dug kluba, dijelom su vjerovnici isplaćeni, a dijelom se njihovi dugovi pretvaraju u dionice. Zadnja tri mjeseca se radilo na konfirmacijama. 

Meni je već to dovoljno za pružiti priliku čovjeku. Pogotovo jer se godinama, tko god sjeo u fotelju, samo vapilo za pomoći Grada, države itd., ništa konkretno.

Opet velike priče kako bu sve bilo super, veliki budžet itd. Može li tko iz Cibone reči da bumo sutra dobili Šibenik? 

Nisam napisao da će bit plaćeni 250k, napisao sam da imamo na raspolaganju po 250k za osam igrača. 

Prije svih ovih izmaštanih pojačanja i rostera moraju se stvoriti uvjeti, a to nije preoblikovanje kako se često prikazuje. Radi se o složenom procesu koji počinje preoblikovanjem, kada ćemo saznati vlasničku strukturu kluba. Danas ne znamo koliko će biti dioničara i koliki će biti njihovi udjeli. Također ne znamo da li Šerićevi investitori (današnja većina u skupštini) ostaju u klubu nakon preoblikovanja, da li se njihove vizije podudaraju s namjerama novog investitora Dodiga. Ne znamo da li će Cibona imati jednog vlasnika, jednu grupaciju vlasnika ili više njih. Tek nakon toga znat ćemo da li su budući vlasnici spremni dodatno ulagati u klub ili će se klub financirati od komercijalnih prihoda - sponzora, prodaje ulaznica, tv prava, prodaje robe i fonda nagrada. Ono što vlasnici moraju osigurati je razlika između budžeta i komercijalnih prihoda. Da li su svi spremni na to da svake godine dodaju sredstva u klub. Radi se o milijunima na godišnjoj bazi. Kad ne bi bilo tako klub bi bio svatko. Sjetimo se Scavolinija. Godinama je proizvodio vrhunske kuhinje i potpomagao lokalni košarkaški klub. Kad je umro, obitelj je rekla - mi nit se znamo nit se možemo baviti košarkom. Iduće sezone klub nije bio Scavolini. Umro je i Armani. U klubu se svi tresu što će nasljednici čuvenog krojača odlučiti u vezi s košarkom. Cibona ima neke indijske čudake i kanadskog bankara koji dio otpremnine za mirovinu namjerava staviti u košarkaški klub. Kao što sam na početku rekao, radi se o procesu gdje već u startu ima milijun upitnika među vlasnicima i tek kad oni usklade očekivanja i vizije može se pristupiti izradi strategije i odabiru menadžmenta koji će je provoditi. Nakon toga dolazi odluka koja natjecanja bi klub trebao igrati da bi bio medijski vidljiv, atraktivan za navijače i privlačan za sponzore. Projekcija komercijalnih prihoda koje takav klub može generirati odredit će famozne rostere i pojačanja o kojima se sanja. Vlasnici će prve sezone možda i zavući ruku dublje u svoj džep ali dugoročno taj scenario nije opcija. Evropska košarka je sport u kojem svi gube, Miško Ražnatović zarađuje, a oni koji to ne znaju probavaju sreću u kasinu. 

Kada se završi preoblikovanje, nakon toga kreće sezona stabilizacije a onda možda velike stvari. Svi koji vjeruju u suprotno su samo sanjari po mom mišljenju