Split je imao AD Plastik, a do nedavno Univesitas.

I jedni i drugi su ugasili razvojne klubove da bi novce preusmjerili u prvu ekipu što je 90% navijača smatralo katastrofalnim potezom.

Cedevita junior služi kao razvojni klub za Cedevita Olimpiju, što je su još po prelasku u Ljubljanu govorili i Veber i Tedeschi. Druga je priča što osim Roka Radoviča niti jedan igrač nije otišao put Ljubljane

zapravo je sukob šefa Atlantica i Cedevite i njegove desne ruke uzrokova taj bijeg u Ljubljanu

Prvi dio citiranog svakako potpisujem

Pa ima li kakvih informacija o klubu? O igračima? 

Mi ovdje šizimo zbog kluba a oni na istom nivou kao lani, preklani i zadnjih 6-7 godina!

Hoće li se netko usuditi beknuti? Za promjenu netko ne-forumaš (jer me malo susramlje hvata kad se -izvinte najozbiljnije,  nije nista osobno- Žuti, Ljuti, Joke ili Jole javljaju, da nam nešto jave jer se gospoda valjda visoko vidi).

I da. Toliko smo puni informacija da se zadnje 2 stranice vete o klincima koje nemamo ili kako bi trebalo (generalno) biti...

Kakve sad vijesti o igračima očekuješ? 

Pa nešto.

Jupe svako malo nešto kaže.Kad on sam može nešto reći, valjda ovih par kenjaca u Ciboni mogu 'nešto 'reći..

Da, nekad su tako jake firme kao DONA i AD-platik investirali u košarku. Danas samo košarku zanimaju kladionice.

Primjer Cedevite Junior se često pogrešno koristi. Problem nije u mladim igračima kao konceptu, nego u kvaliteti selekcije, kontinuitetu rada i jasnoj ulozi mladih u sustavu. Razvoj mladih i rezultatski imperativ nisu suprotstavljeni ako klub ima definiranu strategiju, što potvrđuju brojni europski primjeri (Partizan, Zvezda, Mega, Baskonia). Mladi igrači ne ulaze u seniorski sastav “na lijepe oči”, već kroz kontroliranu minutažu i jasno definirane zadatke, uz iskusne nositelje igre.

S druge strane, tvrdnja da Cibona “ne treba služiti za razvoj” ignorira realnost hrvatske košarke. Bez financijske moći za dovođenje dokazanih stranaca, Cibona objektivno nema drugi održivi model osim razvoja vlastitih igrača. Premijer liga nije zamjena za vrhunski razvoj – razlika u intenzitetu, taktičkoj zahtjevnosti i pritisku je ogromna. Ako mladi ne dobiju priliku u klubu najvišeg ranga, oni stagniraju ili odlaze.

Ključno pitanje nije trebaju li mladi igrati, nego jesu li dovoljno kvalitetni i pravilno vođeni. Sustavno isključivanje mladih ne donosi rezultat, a kratkoročno “krpanje” sastava dokazano vodi dugoročnom padu kluba.