Meni jedna od NAJPOZITIVNIJIH objava jednog zadarskog portala, za sve kolege, navijače Cibone na forumu.
Uz nekolicinu fotografija s kraja odlučujuće tekme na kojima se igrači Cibone i Zadra međusobno grle, tješe i time obostrano poštuju napisan je tekst:
"Kada se odvrti film unatrag, od 1992., preko 1998. pa sve do onih prvih godina Višnjika, kada su vukovi drmali hrvatskim savezom, a Zadrani redovito morali igrati protiv 6 do 8 protivnika na terenu, valjalo bi se dobro zapitati kakav bi tu omjer trofeja bio da je sve bilo pošteno.
Ali ono što je sada najvažnije - ove godine jest. Ivan Rudež, trener Cibone, bez obzira na nespretnu izjavu nakon 4. utakmice i njegovi igrači zaslužili su sve čestitke na način kako su odigrali i uspjeli pobjediti favorizirane Zadrane.
I ovo finale neka bude najbolji putokaz hrvatskoj košarci da o pobjedama i porazima odlučuju isključivo igrači i treneri - nitko treći. Tako će uvijek pobjediti sport, a to je u konačnici, uza sav rivalitet koji postoji i dobro da postoji, najvažnije.
Bravo ZADAR, Čestitke CIBONA!"