Ivan Rudež je sam sebi potvrdio drugu godinu ugovora trijumfom na Višnjiku i usput otresao s ramena Veljka Mršića kojemu je poznanstvo s Dodigovima veća referenca od CV-a. Muke po Rudežu, kako bih nazvao sezonu 2026/27, ogledaju se u skromnom budžetu koji se zbog tvrdog bankarskog nadzora nad financijama i novostečenom imovinom, neće i ne smije probijati. Vjerojatnost da će uprava, odnosno Šerić - uprava to sam ja, novim sponzorskim ugovorima podebljati proračun je manja od vjerojatnosti da dotični uplati i osvoji eurojackpot. S jedne strane je to jasan znak da se muke po Rudežu svode na opstanak u ABA kako znaš i umiješ, FIBA piši kući propalo a prvenstvo ćemo braniti svim dozvoljenim sredstvima i nedozvoljenim prijetnjama kao lani. S druge strane, tko zna zbog čega je to dobro. Prvo što mi pada na pamet je da će vlasnik pomesti nesposobnu upravu jer ipak su mu novci važniji od ljepe priče koju su čitači iz dlana ispričali sinu. Osim sposobnih na mjestu nesposobnih, pitanje dodatnog financiranja još će dugo ostati tema pod tornjem. U Zagrebu radi, živi i na milijunima sjedi ekipa koja ne žvače janjetinu, ne nosi rolexe, naprotiv, hodaju u hoodicama i jedu burgere ali razumiju zašto vrijedi dio bogatstva uložiti u profi sport. Čudni su putevi i tko zna kuda nas ova cesta dalje vodi.
