Očito su postojala dva puta:
1. PH + BCL – u BCL imaš 6 zagarantiranih utakmica (samo tri domaće), prvi u skupini nećeš biti, ako izgubiš play-in (2. protiv 3. u skupinama) europska sezona ti je gotova početkom siječnja i onda ti ostaje dugih 5 mjeseci domaćeg PH (maksimalno 300 ljudi na tribinama) – to nije recept za vraćanje navijača i stvaranje ozbiljne europske momčadi.
2. ABA + EuroCup – u EuroCupu ispadaju u grupnoj fazi, ali ispadaju nakon 7 domaćih utakmica protiv ozbiljnih momčadi (neki porazi bi mogli biti bolni, ali svaka pobjeda će biti veliki uspjeh koji će pravi navijači znati cijeniti, da odigraju 4 pobjede 3 poraza na domaćem terenu mogu pričati o uspjehu). O ABA ligi mislim sve najgore ALI… novi format natjecanja me blago intrigira, mogućnost da 3 Euroligaša i 3 EuroCup momčadi dolaze u Draženov dom je garancija dobrih kompetitivnih utakmica kroz cijelu sezonu i to je jedini i apsolutno jedini način da se (u dogledno vrijeme) u Zagrebu vrati košarkaška publika, da se nekoliko dana prije utakmice zna tko i kad dolazi u goste i da se na tribinama okupi 2 000 – 3 000 u prosjeku.
Ova uprava (pod upravom mislim isključivo – Dodig) je odabrala ovaj drugi put. A upravo činjenica da je osoba koja ima novac rekla na što će se taj novac trošiti meni ukazuje da postoji plan koji se ne odnosi samo na iduću sezonu već na neko duže vrijeme. Europska košarka prolazi kroz konstantnu tranziciju. Svake sezone se mijenjaju natjecanja, svake sezone se mijenjaju formati tih natjecanja i apsolutno je nemoguće reći di i kako iduće sezone ili raditi planove poput: prvo ćemo FIBA Europe cup, pa onda BLC, pa proći skupinu BLC-a pa onda (ako nas prime) EuroCup, pa polako, pa konačno lupati po Realu i Olympiakosu u Euroligi. U Ciboni su odlučili uzeti sve što im se ponudilo, sad je na njima da dokažu da znaju što napraviti s ponuđenim.