U cijeloj Hrvatskoj očajnički nedostaje pametan podcast koji bi vodio bivši košarkaš. Svakome tko voli košarku je - evo, prvi primjer koji mi pada na pamet - Jao Mile. Lik ih sve zna i lako dobije. Ne moraju niti mogu svi biti Jokić, ali pet fora iz svlačionice i već imaš i reelse i gledanost da o zanimanju ne govorim. A mi tu odmah udaramo po Gnjidiću da je glupan, Ukić je manipulator koji gura sina, Tome Ružić govnar koji je izda klub i grad... I sve tako! Moramo se maknuti od toga i pustiti ljude da govore. Ja bi, ka neko je pratio to tada, volio čut igrače Jugoplastike, Cibone, pa i mog Alkara. Eno ga Max Vučković. Pa onda između njih, kad si postigao zanimanje, stavljaš sadašnje. Nije to teško. Niti triba velika pamet. Drago mi je da je Rudež dobio priliku u Ciboni, KONAČNO dobio priliku. On je taj lik, koji bi u opuštenom razgovoru svašta pametno i zanimljivo mogao pitat. Pa nije Jao Mile fora zbog Mile. Nije on imao urnebesnu karijeru, ali je gušt slušat te događaje mada sam barem za trećinu igrača prvi put čuo. Naprosto je zanimljivo.
