DRAŽEN LADIĆ

Ladić nije baš pravi primjer za one koji su nendano bljesnuli i odlično odigrali na jednoj svjetskoj smotri, a prije toga gotovo su bili neprimjetni i nije se niti očekivalo da će biti pozvani u reprezentaciju. Ladić je prije EP 1996. i kasnije prije SP 1998. bio standardni golman naše reprezentacije i on je tada samo dobro ili pak odlično odradio svoj posao, a to se moralo i očekivati od tog tada standardnog golmana.

Pravih primjera za ono što sam govorio imamo u nogometu kod Talijana.

Na pr. oni su u repku za SP 1982. vratili Paola Rossia. Nitko to nije očekivao jer je on godinu dvije igrao vrlo blijedo za Juvea. Na SP su Talijani igrali odlično, osvojili naslov prvaka svijeta, a Rossi je bio najbolji strijelac i igrač prvenstva.

Isto tako, na SP 1990. Talijani su imali najboljeg strijelca prvenstva u igraču čijeg se imena ne mogu sjetiti jer nije bio naročito poznat, a koji je neočekivano pozvan u repku. Nije bio baš ni mlad. Nakon SP taj igrač nikad više nije pokazivao kvalitetu ni blizu one sa SP. Otišao je igrat u Japan i ubrzo završio karijeru.

I treći primjer je R.Baggio oko kojeg su se lomila koplja trebali uopće biti pozvan u repku za SP 1994. Pozvan je i bio jedan od najboljih igrača prvenstva. Da je Italija umjesto druga bila prva i on bi bio najbolji (Brazil je bio prvak).

Toto Skilaci