Šarić polako, ali sigurno ide prema završnoj stepenici karijere; vrlo rano je počeo i dotaknuo visine, već kao 15- godišnjak je označen kao veliki potencijal. Od 2013. pa naovamo bio je najbolji ili ponajbolji hrvatski košarkaš, ali vrijeme polako čini svoje - vrlo je lako moguće da se zasitio košarke. Za hrvatske klubove bio bi i dalje nedostižan, ali u Euroligi bi itekako imao još štošta za pokazati. 

Moguće je da je upao u neku krizu, pogotovo nakon onog sramotnog ljetošnjeg noćnog izlaska u Grčkoj kada je bio nokautiran i ostao ležati u krvi. Ponekad je športašima psiholog potreban i više nego kondicijski trener.

U drugoj petorci ne može Šarić doć do izražaja, jer apsolutno ne igraju timski niti igraju obranu kak treba.

Noćas Šarić uđe kad gube 28:27, par glupih i promašenih šuteva Watsona i loša obrana Westbrooka na Edwardsu pa dobiju tricu i loša obrana nekog od bekova koji ide iznad bloka i još kasni pa Šarić izlazi na beka, a iza Šarića igrač koji bi onda trebao otić u sredinu na pomoć stoji lijevo i gleda i ne miče sa pa Reid lagano zabija na asist. Poluvrijeme 33:29.

Početak druge četvrtine opet probijaju beka, Šarić izlazi i nitko iza njega ne zatvori, još jednom Conley digne beka i opet Šarić izlazi pa su to 4 lagana poena za Goberta iza leđa Šarića.

U napadu je dobio 2 lopte za tricu koje je trebao bar jednu zabit, ali s obzirom da osim toga nema loptu u rukama nije čudo da promaši otvorenu tricu.

U tom razdoblju i jedna izgubljena Westbrooka i dobiju tricu Conley-a pa onda još jedna trica Di Vicenza.

Sve u svemu, druga petorka je u kaosu, niti igraju obranu niti pametno u napadu. 

Šarić tu nije pretjerano kriv kad bekovi ništa ne obrane i nema pomoći.