Dakle, od moje "sporne" tvrdnje kako ima loš šut, od te tobožnje mitologije smo ipak došli do toga da doista ima loš šut. To je tako očigledno da je uopće bespredmetno o tome raspravljati pa čude veliki "eksperti" poput Yode i sličnih koji su se silno uzrujali zbog toga. I onda još meni predbacuju da nikad  nisam gledao Šarića.  

Drugo, bez boljeg šuta Šarić neće bit veliki igrač, to je tako jasno. Jer u ovoj fazi mu se može tolerirati, no ako sa 23-24 godina bude imao šut s distance na ovoj razini treneri će mu u momčadi dodijelit sasvim drugu ulogu. On više neće bit all round igrač, već igrač s vrlo limitiranim zadacima - skok i obrana. I može on tu sasvim dobru karijeru napravit, al' daleko je to od pojma velikog igrača  koji zaslužuje temu od 173 stranice. Bit će hrvatski Denis Rodman ili Mirsad Turkcan. Od lidera momčadi se očekuje da ubaci kad je potrebno, a za takvo što mora imat sigurnu i mirnu ruku. To su imali Jordan, Petrović, Bodiroga.

Utakmica Cibona Partizan je pokazala dva talenta, Šarića i Bogdanovića. Dok je Šarić  sirovina., Bogdanović je već uvelike ispolirani igrač. Bogdanovića nisam toliko gledao pa sam možda pod dojmom zadnje tekme al' kod njega se vide tehnika i rezultati rada. Kod Šarića ja to ne vidim. Kod Šarića vidim samo ono s čim se rodio, inteligencija i strast. I to je lijepo, al' fali nadgradnja.

Uuuuu, burn! Pobijedio si me, faco.