Gledo sam sad utakmicu. Šarić je igrao cijelo vrijeme pod košem, većinom na poziciji petice. Zagreb je igrao s dosta preuzimanja tako da nije on cijelo vrijeme čuvao Mrvu, ali ipak je dosta koševa palo preko njega. Većinom šutevima s vanjskim pozicijama. Šarić previše pomaže kod picka, preduboko se zavuče u reket i onda ostavlja prostor igraču kojeg čuva za šut što je Mrva znalački iskažnjavao. Druga stvar koju sam primijetio, Šarić previše gleda loptu dok igra obranu, odnosno izgubi kontakt sa svojim igračem. Rezultat toga je bio da su mu se igrači ubacivali iza leđa za lagana polaganja i skokove u napadu. Bilo je par dobrih defenzivnih sekvenci kad je preuzeo Rossa na picku i korektno to ispratio.
Ofenzivno je prikazao sav talent i raznovrsnost iako nije imao mnogo loptu kao protiv Cibone. Poentirao je leđima kad ga je čuvao niži Režić ili igri licem prema košu kad ga je čuvao Mrva. U tranziciji je fantastičan. Uzeo je samo dva skok šuta - pogodio dvicu sa 6 metara iz kuta i promašio šut iz driblinga sa slobodnog bacanja. Sve ostalo je bilo iz reketa, ponajviše kretanjem bez lopte i upadanjem u rupe.
Mavra je odigrao jako dobro, zabio je dva skok šuta s 5-6 metara iz driblinga i jedan prodor nakon picka. Imao je i lijepo lob dodavanja za rollera Markotu u pick igri, ostale dvije asistencije je upisao na skok šutevima preko ruke. U obrani agresivan, probio ga je Ross par puta, ali pristup je dobar.
Uz sve to rečeno treba reći da je protivnik bila slabašna momčad Šibenika kod koje je jedino Ross igrač razine NLB lige. Obrana im je teška nula, nema komunikacije, pomaganja, ničega.
