Kako su mi se zadnjih dva mjeseca posložile neke stvari na poslu, pa stignem pratiti dosta košarke (što je nekad bio samo san :)). Gledao sam Efes u svakoj dosadašnoj utakmici koju su prenosili sportski kanali i još uvijek mi nije jasno:
1. Koji kuki su u Efesu od svih mogućih trenera, više ili manje talentiranih, odlučili dovesti 71-godišnjeg Dudu Ivkovića? Kao da je Duda neka garancija rezultata? Da ne bih odmah pokupio masu minusa - on je bio fantastičan trener, ali BIO. Isto kao i Boža Maljković. Ovo je sad jednostavno ubiranje love na renome + sposobni menadžer u liku Miška. Ako netko samo spomene Oly i Euro titulu nakon 15-ak godina, odmah im odgovaram Spanoulis! Čovjek je bio toliko motiviran te sezone na račun odjeba u PAO-u za novi pojačni ugovor, plus dobri igrači oko njega. Uspijeh je bio zagarantiran, mada treba odati priznanje Dudi za selekciju i vođenje te skupine igrača, a i za odjeb Teodosića na kojeg se nije moglo računati u stani-pani situacijama. Trenutno u Efesu ne vidim neku smislenu igru osim Huertela koji vrti pick igru i većim razigrava sebe i još par Amera koji se napucavaju i šutiraju bez pardona.
2. To me dovodi do druge stvari, kojeg je to igrača Duda stvorio, a Dario je u formativnim godinama u košarkaškom smislu? Uvijek, ali uvijek je imao gotove igrače. Sad će netko reći, da ali Seoul '88. i Toni, Dino, Vlade itd. Njih je uveo (+ Đorđević) i s njima riskirao vizionar Krešo na EP '87. i nakon bronce dobio nogu. Realno, to je njegova reprezentacija, što su godinama kasnije i dokazali. U YU reprezentaciji od '88 do '95 su bili sve gotovi igrači, uz možda kojeg mladog i presprektivnog vodonošu (tipa Danilović, Komazec, Tomašević...)
3. Čudi me Dario, kad već ne možeš računati na savjet oca koji je najpametniji u svemu i samo gleda lovu (takav sam ja dojam stekao prateći Darijevu karijeru i čitajući intervjue dotičnog) i sa kojim si se sto puta zakačio oko karijere, pa što ne pitaš j.... Dina Rađu koji je i sam izjavio da je prava šteta što su danas svi mladi najpametniji i ne žele ga pitat za savijet, a on nikoga nikad nije odbio jer nisu ni njega odbili u tim godinama, dok su bili mlađi samo su visili uz Krešu i Dražena i upijali znanje. Ma bilo koga osim oca i Miška. Toliko ga je klubova htjelo nakon fantastične sezone u Ciboni, nekako sam se nadao da će otići u Unicaja-u ili klub tog ranga gdje će imati slobodne ruke, a opet će igrati u domaćoj ligi i Euroligi.