Dario Šarić je sa smiješkom dočekao Cedevitu, ali na ispraćaju je osmijeh bio pomalo gorak. Efes je izgubio od Cedevite...

- Nekada mi teško pada kada trener odluči da mu je Brown potrebniji od mene, ali ne uvijek. No, ne mogu reći niti da me boli briga. Nikome ne priznajem da je bolji od mene i uvjeren sam da ću se nametnuti treneru.

Trauma će potrajati

Jeste li zaboravili ljeto s reprezentacijom?

- Pokušavam, ali me i dalje proganja. Svi me i dalje ispituju, ali ja još uvijek nemam objašnjenja zašto smo protiv Češke bili kilavi. Meni će ta trauma sigurno biti poticaj. U jednom trenutku sam pomislio da smo se izdigli, ali sam se s 21 vratio na dno. Ne znam hoće li se već sada promijeniti generacija, trojica-četvorica su mi rekla da više neće igrati, ali se nadam da će se novi truditi da više nikada ne propadnemo.

Možda da ste tamo u svlačionici išli od igrača do igrača i uvjeravali ih da se može do medalje, kao u Ciboni?

- Tamo sam bio dobar sa starijim igračima, imao podršku jednog Kuridže. U ‘repki’ su svi stariji, jedva čekaju ići kućama i teško mi se nametnuti Simonu, Žoriću i Tomiću s kojima sam igrao dok sam bio ‘dite’. Efekt bi bio veći da je to Bojannapravio.

Kukoč, Rađa i Vranković su najavili i da će trenirati s vama. Što biste prvo pitali Kukoča?

- Pitao bih ga kako je s 210 cm mogao igrati s takvom lakoćom. ‘Ti tako lagano, a ja jedva trčim’. Vjerojatno imamo drugačija tijela. Volio bih da mi sva trojica pokažu koji potez. Sa zadovoljstvom bih odradio i desetak treninga, s uživanjem upijao svaku riječ.

Njihov prvi potez bit će novi izbornik...

- Volio bih da Perasović ostane jer je najmanji krivac za debakl. Mi igrači smo najveći jer nismo maksimalno pristupili. Perasović treba mladima. Sviđa mi se kada govori, ‘uzmi loptu, bori se kroz blok, ne očekuj preveliku pomoć od centra’. Dozvoljava slobodu u napadu, oslobađa kreaciju i talent.

Vi ste najviše slobode imali u Ciboni. Strahujete li da ne izgubite osjećaj za kreaciju igre?

- Pitanje je na mjestu, a ja ne znam odgovor. Izgubio sam dio samopouzdanja kojeg sam tada imao, ali Efes je veća momčad u kojoj se trener odlučio za playmakere. Ne upirem prstom, takva je europska košarka.

Zahtjevna liga

U NBA-u će biti puno više slobode...

- Philadelphia zahtijeva da sada dođem, ali imam ugovor. Odlazak u NBA nije kao da odlaziš na plac na Trešnjevci i uzmeš kilu kukumara. U NBA-u ću sigurno imati loptu više u rukama, a možda i ovoga ljeta u reprezentaciji ako neće biti starijih igrača. Samo da mi trener dâ više prilika ako prvi put zeznem.

Jeste li požalili što već sada niste u NBA-u?

- Efes je bio moja odluka, kao i što prije toga nisam želio prerano u tuđi svijet. Danas situacija nije perfektna, ali nije niti loša. Nisam požalio. Što bi bilo da sam otišao u NBA i nisam uspio, pa se sada morao vraćati u Europu. Nije mi krivo što nisam tamo, imam drugačiji put do ostvarenja svog cilja.

U Efes ste stigli kao prvak ABA lige, možda bi u NBA mogli kao osvajač Eurolige?

- To mi je san.