Zoran Čutura: Kako postati idol ako te klinci nigdje ne vide
Čovjek stvarno mora pomisliti da nacionalna dalekovidnica ima nešto protiv Šarića. Nakon neprenošenja finala ABA lige, uslijedilo ne neprenošenje finala naše lige...
Povratak s otoka u Zagreb sličan je povratku na planetu Zemlju iz svemira - i to ne s polinezijskog otoka, nego s jadranskog otoka. Drugi svijet. A povratak s otoka na dan kad počinje finale košarkaškog doigravanja još je čudniji. Čovjek stvarno mora pomisliti da nacionalna dalekovidnica ima nešto protiv Darija Šarića.
Nakon neprenošenja završnog turnira ABA lige uslijedilo je i neprenošenje početka finala nacionalne lige, čime se postavlja pitanje kako će mladić koji je odavno paušalno proglašen sportskim uzorom klincima u realnosti doista i postati sportski uzor ako ga ti klinci nigdje ne mogu vidjeti kako igra. Mislim, mogu... Selektivno...
Ali ne zaboravljajmo da živimo u sredini u kojoj je nacionalna dalekovidnica i dalje “prozor u svijet” dobrom dijelu nacije, onom dijelu koji si ne može ili ne želi priuštiti komercijalne programske pakete. A s druge, pak, strane, ne postoji nikakav način da se građanin RH otarasi reketa koji plaća dalekovidnici. Pretplata se plaćati mora, a netko puno pametniji od konzumenta programa odlučuje o tome hoće li ili neće na tom programu pustiti da uzor naše djece (i unuka, u mojem slučaju) bude viđen.
Možemo i okrenuti tezu - možda Darija netko silno pametan i vidovit na dalekovidnici zapravo jako voli pa nije htio dopustiti da se vidi njegovo izdanje iz prve utakmice finala upravo zato kako bi i dalje ostao sportskim uzorom našoj djeci. Ali onda je taj vidoviti netko previdio mogućnost da, recimo, Marko Arapović s nekoliko poteza nagovijesti kako je na putu da postane sljedeći sportski uzor djeci kad Šarić ode u “bijeli svijet” trbuhom za kruhom. Zapravo, trbuhom za kavijarom. I time se vraćamo na početnu točku logističke elipse - uzaludni su ovakvi vapaji za objektivnošću, ali ih je zabavno pisati.