Ne znam. Moram priznat da ovako praćenje košarke, gdje provodimo besane noći gledajući utakmice u kojima nas prvenstveno zanima kako igra naš igrač, a tek onda igra kao takva, je naporno i dovodi do okakvih nerealnih ocjena svakog pokreta, svake obrane i govora tijela.
Ma zamisli, imao je Wade 0,4 sekunde i to je trening šut. Jasno mi je da se raspravlja o Butlerovom winneru preko Babe, ali secirati svaki šut i svako postavljanje u obrani je stvarno nepotrebno. I to protiv nba superzvijezda. Vjerojatno je da neki uopće ne gledaju košarku, nego samo pogledom prate Babu/Šišija/Heza, a ostalo ih ne zanima. 
A po nekima se dobra obrana igra valjda jedino kada bi utakmice završile 0:0. Jer uvijek je netko zakasnio na šut, zaspao u rotaciji, nije blokirao... Kao da nikad nisu ni na basketu bili.
Jedva čekam PO, pa da konačno počnem gledati košarku onako navijački - jer, priznajem - i ja se uhvatim kako pratim jednog igrača.