mumu je napisao/la:
Dropshotski,ne kontam čemu spominanje Bojana u kontekstu rasprave o Šarićevom nastupu na ovom turniru? Svi znamo kakav je Bojan igrač; znamo da nema taj kreatorski gen-ne razumijem zašto bi to amnestiralo Daria od činjenice da ga očito nema ni on;
preko njega se ne može vrtiti napad čak ni na ovoj razini,baš kao što se ne može vrtiti ni kroz Bojana. Kakve veze ima to kako je Bogdanović odigrao sa Šarićevim brojkama? Valjda bi trebalo ocijenjivati nečiji učinak onakav kakav on jest,a ne u usporedbi sa učincima suigrača? Ako je Šarić podbacio kao ključni igrač momčadi,onda bi se valjda trebalo zapitati jel nam pametno i na idućem natjecanju forsirati naš "inspiracija pojedinca" "sustav",a ne da se traži slamka spasa i nekakva mogućnost pravdanja Šarića u vidu činjenice da taj "sustav" ne bi funkcionirao ni da je Bojan glavni igrač?
Činjenica jest da je Dario odigrao loše i da nije opravdao ulogu koja mu je namijenjena-to nije njegova greška niti ga treba kriviti radi toga; jednostavno uloge u reprezentaciji nisu uopće bile podijeljene i,što je još gore,u tome se tvrdoglavo i glupo ustrajalo do kraja. To što bi se Bojan slično proveo da mu je dana Šarićeva uloga,to nam je slaba (ako je uopće) satisfakcija.
Vidi cijeli citat
A kako se mogao vrtit napad na OI?
Mi igramo košarku koja to nije i svi igrači igraju slabije i izgledaju lošije, nego što je to zapravo. Lani smo nekim čudom pogodili - klik i izgledali smo super. Spušili na jednu loptu koja je mogla uć, nebitno. Problem je što se taj klik dogodio nekim (opet) čudom, slučajem, nije to bila taktika.
Sad kad su nas bolje skautirali, a mi koma kakva jesmo - kraj.
Znači znamo šta igraju Rusi i u prvih 20 minuta nas izrešetaju s onim di su najbolji. Znači mi znamo šta će oni radit i ne napravimo ništa, štoviše razigramo ih (i to dva puta). I onda uspostavimo neku igru i onda OPET sami sebe razjebemo + utakmica ide ka kraju + nervoza + bacanja i recept za katastrofu je potpun.
Mi smo se 25 minuta držali igrajući katastrofa obranu i to ne samo katastrofa, nego i gore. Bili smo toliko loši da su Rusi znali i osjetili da svaki napad mogu doći u dobru poziciju. I onda jedan Kulagin ubaci rekord karijere i gađa ko da je na streljani, a prekalji i iskusni Popović i Tomas se ne mogu sastavit s loptom i šutem.
Zašto smo lani igrali dobro i zašto se mogao vrtit napad i preko Šarića i Bogdanovića? Jer smo igrali jebačku obranu, loše smo igrali protiv Argentine, Nigerije i protiv Srbije i te utakmice smo opet, vidi čuda, spušili.
Ono jučer je bila možda i najgora obrambena utakmica neke Hrvatske selekcije otkad ja gledam košarku i na kraju krajeva uopće generalni problem nije bio napad (koji isto ne valja), nego katastrofična obrana.
Kad smo već na temi, neću se pravdat jer sam sve rekao o tome koliko volim Šarića, posebno je katastrofična obrana bila Šarića. Od toga da je jedno 10 poena palo na ulazima preko njega do neshvatljivo lošeg, nelogičnog i bespotrebnog konstantnog izlaženja visoko i preuzimanja igrača (čitaj Shveda).
Moja duša živi za tebe...kad je tesko i kad sunce miluje...