Šarić polako, ali sigurno ide prema završnoj stepenici karijere; vrlo rano je počeo i dotaknuo visine, već kao 15- godišnjak je označen kao veliki potencijal. Od 2013. pa naovamo bio je najbolji ili ponajbolji hrvatski košarkaš, ali vrijeme polako čini svoje - vrlo je lako moguće da se zasitio košarke. Za hrvatske klubove bio bi i dalje nedostižan, ali u Euroligi bi itekako imao još štošta za pokazati. 

Moguće je da je upao u neku krizu, pogotovo nakon onog sramotnog ljetošnjeg noćnog izlaska u Grčkoj kada je bio nokautiran i ostao ležati u krvi. Ponekad je športašima psiholog potreban i više nego kondicijski trener.

U drugoj petorci ne može Šarić doć do izražaja, jer apsolutno ne igraju timski niti igraju obranu kak treba.

Noćas Šarić uđe kad gube 28:27, par glupih i promašenih šuteva Watsona i loša obrana Westbrooka na Edwardsu pa dobiju tricu i loša obrana nekog od bekova koji ide iznad bloka i još kasni pa Šarić izlazi na beka, a iza Šarića igrač koji bi onda trebao otić u sredinu na pomoć stoji lijevo i gleda i ne miče sa pa Reid lagano zabija na asist. Poluvrijeme 33:29.

Početak druge četvrtine opet probijaju beka, Šarić izlazi i nitko iza njega ne zatvori, još jednom Conley digne beka i opet Šarić izlazi pa su to 4 lagana poena za Goberta iza leđa Šarića.

U napadu je dobio 2 lopte za tricu koje je trebao bar jednu zabit, ali s obzirom da osim toga nema loptu u rukama nije čudo da promaši otvorenu tricu.

U tom razdoblju i jedna izgubljena Westbrooka i dobiju tricu Conley-a pa onda još jedna trica Di Vicenza.

Sve u svemu, druga petorka je u kaosu, niti igraju obranu niti pametno u napadu. 

Šarić tu nije pretjerano kriv kad bekovi ništa ne obrane i nema pomoći.

Ja ih sve razumijem, ne mislim da sam pametan ni Damjanu ni Šišiju nešto govoriti. 

Ali brate mili, dođu utorak, srijeda, četvrtak, petak, upališ stream, krene euroligaška utakmica, Šiši na terenu... 😍

Ja bih to samo radi sebe. 

Šarić je meni osobno naš najdraži košarkaš i to možda još od neprežaljenog Dražena Petrovića...Da mogu, klonirao bi ga sa malo boljim fizikalijama i udvostručio puta 100. 

Čovjek je čisti emotivac, toliko je dao za našu napačenu košarku koju su svi šutnuli i popišali na svakom koraku. Mislim da nema igrača koji je odigrao više utakmica za naše selekcije kada se zbroje one mlađe i seniorska, dva najvažnija uspjeha reprezentacije od 1995 su bila sa njime kao suautorom uz Bojana. Mlađe je izdominirao uzduž i popreko od u16, u18 zlata do juniorske Eurolige sa Zagrebom. 

Prekrasna bajka sa Cibonom 2014 kada su od raspadnute ekipe došli do naslova aba prvaka, nakon toga je iste godine bio mislim dva mjeseca u Efesu igrač Eurolige za studeni i mislim kasnije još jednom....

Svi znamo njegove limite, mislim da ne živi baš previše sportski po pričama da je pušio( bar nekad), a ni epizoda u Grčkoj baš ne ide u prilog. Međutim, za mene je on poseban igrač imao ili ne imao status u nba ligi. Jasno, kako je Gira rekao NBA je hodajući cirkus, ali jako dobro organiziran i plaćen cirkus gdje imaš sve, svi brinu o tebi i jedino se moraš znati obući te šutnuti loptu. Pogotovo kada si 10-ak godina tamo, sad ima i obitelj, da ne govorim kako psihološki ti nešto govori kada igraš u najjačoj ligi Svijeta da si na svom vrhuncu i da je poslije toga pad. Nije isto ni putovati stalno A klasom avionom ili se vozikati busom kao u Europi...Sve su to sitnice i nebi rekao da je on sad previše vezan za te uvjete koliko želi sam sebi i dalje dokazivati da može igrati sa najboljima. 

Kako god, nadam se da ćemo ga što ranije gledati u Europi. Da mogu ući u neke snove, volio bi da se vrati u Hrvatsku, tako mi svejedno koji klub iako je iz ove perspektive to SF scenariji. 

On mi je uvijek bio košarkaški romantik stare klase, njegovi coast to coast slalomi, no look dodavanja ili kad izmigolji pod košem te zabije za 2+1. Kad već Ukić nije uzeo medalju nakon silnih godina sa reprezentacijom, za Šarinja se nadam da bude i da ćemo skinuti tu prašinu sa postolja koja nas je zatrpala. Drago mi je da Zubac igra bolje, uz Hezonju, Matkovića i nadam se kojim mlađim koji će stasati da napokon taj Eurobasket bude naš sjaj. 

Kemp, poštujem te kao forumaša ali, oko Šarića mnogi, pa i ti imaš/imamo nerealne kriterije i ocjene.

Pravi igrač bi podvikao na suigrače iz druge petorke dok se igra obrana, zabio te dvije trice, potom uzeo loptu u napadu i posložio ostale (doke se obrana skupi na njemu).

To što on pasivno ostaje izgubljen u obrani i nema autoritet da traži pomoć suigrača, to što promaši te dvije trice i to šta se ne može nametnuti kao autoritet je znak da on ipak nije igrač za veće uloge u NBA.

On je igrač za velike uloge u EuroLigi i šteta je šta se ne vraća ovamo.

Vezano za medalje i Šarića, mislim kako i za njega (kao i za Hezonju) vrijeme curi prije tog događaja. Ipak Zubac (tri godine mlađi od Šarića) i Matković i bi mogli dočekati taj, od ljubitelja košarke u Hrvatskoj, dugo čekani trenutak.

Pričam o dolasku generacije/a izvrsnih vanjskih igrača, kakve Hrvatska nije dugo imala, sa središtem u 2010-om. Ostane li Zubac zdrav u svojim zrelim godinama (do oko 34/35), dočekati će njihov ulazak u reprezentaciju i pravo stasanje tih igrača. Ta generacija dominantnih centara nema ali, krila i bekova ima, i to igrača s izobiljem talenta a na pretek po broju: Ukić, Jerkić, Volf, Vlaić, Garma, Katanović (nešto stariji), Zlopaša, Bodrožić, Rudež, Garac, Perić, Jurić, Šarin... Nešto vrhunskih centara i krila nadolazi i kasnije od Matkovića a prije dolaska ključnih vanjskih, to su još: Z. Ivišić, Jelavić i Ružić ali, Zubac i Matković su ključ moći.

Nije moguće da svi vanjski propadnu kroz razvoj, ili je Hrvatska stvarno ukleta ???