maccabi je ekipa koja ima jasnu hijerarhiju.... klinac zna kolke su mu ovlasti i sta smije a sta nesmije.....kad mu narastu ovlasti doci ce i raznolikost....

Da bar imaju jasnu hijerarhiju, skupili su brdo indijanaca koji se napucavaju.

pa i indijanci imaju poglavicu vraca i one ostale

a košarka je ista sada kao prije 40god?
ajde ne piši gluposti

A da počitaš još jedan put?
Samo jedna rečenica. Baš i nije teško za shvatiti?

'Ajmo ovako - Tomić prije 30-40 godina bi bio igračina samo takva, a danas ga fizikalac poput Veselya doslovno pregazi. Kukoč sa građom kakvu je imao sa 18 godina ne bi imao što tražiti u današnjoj EL. Možda da uputi koji šut izvana i to je to. Ni Bender u ovom trenutku ne može nešto više u napadu, ali ga u obrani spašava lateralna brzina (koja je bolja negoli Kukočeva u istoj dobi) i to mu omogućava da igra trojku (u obrani). To mu opet daje minute kod današnjih EL trenera.

Ili još jedna poveznica, koja nema izravno veze sa imenima kojima se barata. Na prvom McDonalds turniru 1987. godine je nastupila reprezentacija SSSR-a, koju je tada prosječni Milwaukee razbio 30-tak razlike, a uglavnom se poentiralo iz obrane i munjevite tranzicije.

Upravo je Jugoplastika pod vodstvom Maljkovića označila prekretnicu u prezentaciji timske i obrambene košarke, koju je Božo do maksimuma iscrpio u talentom oskudnom, ali tjelesno moćnom Limogesu.

S druge strane, djeca rastu na poprilično sličan način, jače se razvijaju u pubertetu, a koraci u tjelesnom razvoju se ne mogu preskakati ni ubrzavati. Zato se današnja i nekadašnja vremena ne mogu izjednačavati usporedbom igrača iz jedne i druge epohe. Svako vrijeme ima svoje zakonitosti igre i psihofizičke pripreme. Pustimo djecu neka rastu i neka se postupno razvijaju.

Jotojoto
Ajmo ovako - Tomić iz Zagreba( s lijevim i desnim poluhorokom) bi bio i prije 30 godina igračina samo takva. Današnjeg  Antu bi vozali svi centri koje sam nabrojio + još neki fizički snažniji (kao Rađa, Sobin, Jelovac) ili sa vanjskim šutom (Nakić, Poljak, opet Jelovac).
I ondašnji Kukoč bi itekako lagano igrao leđima protiv današnjih trojki koje su, za razliku od 80ih, uglavnom oko ili ispod 2 metra).
A Bendera u obrani prvenstveno spašava njegovih 212 cm (ili koliko već), odnosno duge ruke s kojima zalijepi protivnika iako je ovaj na 2m od njega.

Izgleda kako dobar dio vas koji pričate o leđnoj tehnici te spominjete snagu, odnosno masu,nemate pojma što je to odnosno kako se koristi. Igrač s dobrom leđnom tehnikom koristi snagu protivnika. Drugim riječima što te protivnik jače gura to ga je lakše okrenuti (slično kao u judu).
Naravno da ima i igrače koji su koristili masu, odnosno široka ramena, ali to je opet sasvim drugi tip igrača od Bendera i koriste se drugačije finte.

Da i ja dam malo svog viđenja.

Smatram kako se danas dosta u Europi precjenjuje značaj fizikalija. Pa se često može čuti što bi Kukoč danas, a imamo tisuće primjera vrhunskih igrača koji nemaju neke posebne fizikalije tipa Navarro, Popović, Kalnietis, Teodosić i tako.

Okej Navarro i Pop su bili brzi kao čigre u svom primeu, Kalnietis je play sa 197cm i tako, to stoji da me se krivo ne shvati, ali jebemu mu bio je i Kukoč i visok i skočan isto vrhunski. Ja mislim da je danas puno lakše, nego tada, doći do solidnog igrača prvenstveno Amera, a onda i drugih (jedan Sobin koji je bio vrh ABA lige danas igra u 14. momčadi španjolskog prvenstva) posebno "jugovića". I onda u takvom sistemu je puno lakše uzet igrača, nego ga napraviti i filozofija se općenito promjenila da svi traže rezultat sada i odmah od najboljih (što je logično) do onih lošijih (što nije logično).

Također kada se uzme u obzir drastično mjenjanje odnosa po pitanju financijske moći (Turci, Španjolci, Rusi i ovi ostali iz vrha Armani, PAO, Oly) i oni mogu uzeti šta hoće, a nekada to nije bilo tako. I onda je logično stanje po pitanju mladih igrača, a pravu priliku danas dobivaju samo vrh, vrh talenti, svi ostali moraju muku namučiti da dobiju poštenu priliku (vidi pod Bašić, Mavra, Mazalin, Gudurić, Tejić itd).