Moje je mišljenje da su top Euroligaši smrt za mlade igrače. Ambicije su visoke, većina tih tinejdžera još nije spremna za taj nivo natjecanja, rijetko izbore mjesto u rotaciji, a s druge strane utakmica je mnogo i prostora za trening tijekom sezone malo. Pustite te priče o uvjetima, individualnim trenerima, tehnološkoj opremi za trening itd. Igrač se postaje na terenu, i neke se situacije mogu naučiti samo i isključivo u okviru utakmice. Što više minuta na terenu, što više kontakta s loptom to će igrač prije napredovati. Nitko nije postao igrač stojeći u korneru 5-10 minuta po susretu.

Uostalom Nowitzki je talent izbrusio u drugoligašu Wurzburgu, kojeg je uveo u prvu ligu. Parker je igrao u Pau Orthezu. Marc Gasol nije dobio priliku u Barceloni pa se etablirao u Gironi. Naravno ima i primjera poput Pau Gasola koji se uspio izboriti za minutažu u Barceloni, ali onda tada nije bila u samom vrhu europske košarke kao danas. S druge strane pogledajmo našeg Bojana koji je propadao u Realu, ili Hezonju koji nije dobio pravu šansu. Da ne spominjemo Pena ili Sulejmanovića koji su daleko uopće od prvog tima. Gdje bi bio Musa da je odabrao Olympiacos umjesto Cedevite.

Nažalost glavni razlog zašto ti mladi igrači odabiru Barcelonu, Real ili Maccabi je novac, nauštrb razvoja. Oni koji su dovoljno pronicljivi i realni da će lakše do minutaže i napretka u manjem klubu, poput Porzingisa, kasnije beru plodove.