Sa sjetom se sjetim vremena kada su europski klubovi bili prepoznatljivi po stilu košarke koji se gaji u državi domicila. Lepršavi i talentirani "jugići", šablonizirani "sovjeti", tvrdi i prljavi talijani, zujalice španjolci, povremeno "garnirano" sa pokojim amerom. Izuzetak naravno ponos Izraela koji je oduvijek imao par amera u rosteru. Onda je famozni Bosman okrenuo svijet naglavce.

Samo čekam kada će netko postaviti pitanje smisla nacioalnih reprezentativnih natjecanja, osim ako se i tu ne nađe načina izmusti nešto novčića.

Što se tiče nastupa hercegovačkih jablana, nadam se da će Aco (za kojega pretpostavljam da bi mogao biti dopredsjednik saveza "za sportski dio", jer se o tome nešto šuškalo nakon sabora) dati zeleno svjetlo da se odriješi "kesa" saveza i  da se Adidasu plate penali. A i oni bi mogli malo o'laditi, možda da se najkice zalijepe trakom lii nešto drugo. Je li im u interesu da njih dva izdominiraju U18 u reketu i da - karikiram - prodaju njihove dresove ili da sjede na tribinama i štite slovo ugovora?