Moj akcenat oko ovih naših mladih igrača je na lošem radu sa njima. Popizdim kada se kaže ovi drugi su talentiraniji jer onda ispada-do devedesete je priroda, Bog, vrag, što li već, bila izdašna po davanju talenta a onda je rekla dosta. Naravno, tu je u pitanju i loš tajmig odluka kada i gdje otiči na višu stepenicu. Problem je i metalna stabilnost, ja kao i Đoković, znam kako samopouzdanje raste u nebesa ali i kako se pretvara u prah. A samopouzdanje kod naših mladih igrača, čini mi se, je na jako niskim granama. To je po meni sada kod njih najdominantniji faktor.

Da ste bacili Bendera i Hezonju sa 17 godina u NBA ligu sa Šarićevom glavom danas bi bili all star igrači, međutim oni dva nikako nisu smijeli preskakati stepenice bez da su nadograđivali igru...Grčki Ante i Markkanen su drugačije biljke od ovih naših dva talenata. Da Šarić ima glavu od ove dvojice igrao bi maximalno aba ligu za osrednji klub i bio bi limitiran do kraja...
Nisu oni jedini primjer pogledajte Bundovića, prava moderna četvorka koji je danas mogao biti vrhunski euroligaški igrač. Tamo 2012 odveo Cedu do naslova juniora protiv Šarića, zaista vrhunska partija gdje je zabio 32 poena, igrao je odlično u Zaboku na posudbi tada sa 18-19 godina i evo sad par godina poslije i dalje u toj istoj a1 ligi ...U hrvatskoj košarci da bi uspio trebaš imat čvrstu glavu ili ako to nemaš trebaš imat pametnog trenera koji će od tebe isklesati dobrog igrača makar si "budala" u donošenju odluka.
Nažalost Bender i Hezonja nemaju karkater Šarića, a oko sebe su imali ljude koji su im klimali glavom i koji su se njima okoristili, a oni su ostali limitirani u brojnim segmentima. Sad je to došlo na naplatu, pogotovo Hezonji koji bi se mogao vratiti lagano u Europu.
Jednostavno mi nemamo košarkašku struku koja će razvit igrača, a igrač se u svemu tome treba oslonit na sebe, a ne slušat o lovi, NBA itd. Jer put samo na talentu tamo je kratkotrajan i vrlo lako se završi kao Bennett od prvog izbora do tri godine kasnije igrača bez kluba(čak ni u Euroligi).

Puno je tu nepotrebne filozofije, Dragan jednostavo nije "taj" u glavi. Porzingis, Markannen ili Šarić jesu. Ali zbog predispozicija biti će elitni igrač role što već dugo vremena tvrdim

Ako je nekome pruženo apsolutno sve, to je onda Dragan. Kum Vujo kad ga je doveo u Rijeku gurnuo ga je na pleja naštrub rezultata, kasnije ga Vukao i dao mu sve do njegova odlaska u NBA. Žrtvovao je cijelu jednu plejadu igrača radi Dragana (pretpostaavljam da je imao procjenu da jedino na njemu može zaraditi)

Da se odmah ogradim kako rasprava ne bi (opet) otišla u sasvim pogrešnom smjeru, ne pada mi na pamet reći da je razina talenta kod nas manja nego prije 20-30-40 godina.

Međutim, zašto misliš da vrhunski igrači moraju uvijek biti ravnomjerno raspoređeni po država 30 godina ranije ili kasnije? Zašto bi razina talenta morala biti sasvim identična? Možda su ti potencijalno talentirani klinci otišli u rukomet umjesto košarke. Možda se uopće nisu počeli baviti sportom.

Talenta definitivno ima, ali većina njih zapinje na nekoj stepenici. Je li to isključivo krivnja struke? Dobrim dijelom je i nije mi na kraj pameti braniti našu struku, ali možda je dijelom problem i u glavama naših igrača. Možda jednostavno nemaju potrebnu fokusiranost. Je li to onda do okoline, do obitelji..?

Ne želim reći da je Hezonja propao, ali za njegovu stagnaciju teško možemo kriviti domaću struku. Svojevremeno je bio kriv Pascual, pa Skiles, pa Vogel...

Cini mi se kao da mnogi ovdje uporno percipiraju Dragana kao igraca koji ima gotovo optimalne fizicke predispozicije, mantrajuci ''215 cm, a tako brz i pokretan''. Međutim, on jednostavno ima (po mojemu mišljenju, nepopravljivo) slabu tjelesnu konstituciju, nema snagu ni u gornjem ni u donjem dijelu tijela. Zbog toga je nestabilan u kontaktu, a kad tome dodamo i osrednju kontrolu lopte i sut jasno je da on u napadu ne moze nista (to mu ujedno stvara probleme u obrani (kada u postu brani snaznije igrace), u skoku te u postavljanju blokova).
Istina, nadprosječno je pasivan i to jest donekle do ''glave'', ali ta pasivnost velikim dijelom proizlazi iz činjenice (spoznaje) da je napadacki nemocan.