Izgleda da se kod nas događa neki obrat u pristupu ovim reprezentativnim ljetima. Možda je to i do generacije (1997), definitivno najtalentiranije u Hratskoj od osamostaljenja. Do ove godine godine bi se - pod krinkom ganjanja medalja (s kojima bi se uglavnom busalo u prsa par birokrata u savezu) - Mazalina "osposobilo da igra bez prsta", Žižića bi se valjda napucalo injekcijama, Slavica bi mogao igrati i s "jednom nogom", no, roditelji/agenti su shvatili da im za proboj u seniorsku košarku te medalje (da ne govorimo o riziku kronificiranja ozlijeda) nisu važnije od individualnog rada preko ljeta. Nastup u under kategorijama i dobre statistike su potrebne da se nekog mladca zapazi na većoj sceni. Međutim, teško da će to nekome dati minute u seniorskom pogonu.
Kotrulji, koji ima finu kombinaciju tehnike, znanja i šuta, bi ljeto rada na fizikalijama moglo značiti kvalitetan ulazak u seniorsku sezonu u Splitu. Za Vručinića mi je drago, jer se iz nekog blesavog razloga u savezu ponašaju kao da im je taj dečko neprijatelj broj 1. Kakvi su sve osvanuli na širim spiskovima, a onda kasnije i išli na natjecanja. Nadam se da će se optimalno razvijati i da bi jednoga dana mogoa pojačati bekovsku liniju nacionalne vrste. Svalina je netipičan igrač i u Alkaru bi mogao trunuti, ako Bobani i slični budu imali prednost. Ako dođe u ruke Manceu ili sličnom treneru, mogao bi postati pravi igrač.
[uredio Jotojoto - 23. srpnja 2015. u 11:57]