Enis Memić je priča grupne faze. Nema talenta, nema visine, nema atletizma...ali dok se neke navikane zvjezdice muče da prebace 5 poena, on čisto na srce junačko i snagu drvosječku ima 12 poena 4 skoka po utakmici poslije grupne faze. Uz to je jedini igrač iz Amerike koji se ovog ljeta odazvao u neku reprezentativnu selekciju. Karakter koji se samo može dati za primjer drugima.
U vezi ove selekcije još me muče dvije stvari:
- Imaš u sastavu Đedovića koji je na prošlom U18 kao godinu mlađi bio drugi najbolji igrač ekipe(istina u međuvremenu je nagraisao pa ove godine ne zna hodat po parketu) i Hadžića kojeg jedva da i uvodi u igru a i kad ga uvede igra četvorku iako je prirodno vanjski, e sad da ne duljim više, uz sve mane njih dvojica imaju jednu zajedničku osobinu: ako ostanu sami na šutu za tri poena 90% su šanse da će i ubosti. A ja još nisam vidio ni jednu jedinu akciju da se radi za nekog od njih dvojice dok lošiji šuteri Aleksić, Gegić, Penava i Manjgafić ispucavaju trice ko na traci.
- Neuvođenje Antunovića. Pa momak je prošle godine uz Musu bio ponajbolji igrač U16 selekcije koja je bila među 8 u Europi, nikako mi nije logično da se krpimo sa Penavom i Hadžićem koji su vanjski igrači na četvorci, dok ovaj krilni centar od 207 cm ne dobije ni minutu. A komotno bi ga se moglo staviti i na centra, teško da je lošiji od Pirića koji dobije desetak minuta po utakmici na toj poziciji.
[uredio LBJ - 25. srpnja 2015. u 22:59]