dejane, nebi se niti ja kladio da cete proci uvodnu skupinu. galinari, barnjani, belineli, dirk, kaman, jagla, benzing , francuzi kompletni. a realno mogu vas j..at i elijahi, caspi i halperin

Sve ja tačno, grupa je najteža moguća, ali možeš slobodno da se kladiš na prolaz Srbije :)

da se razumijemo, nebi pare stavljao niti na hrvatsku da smo u toj skupini

al isto mislim da su nam puno vece sanse protiv brace bakic i sehovic, borisova, jeretina, scepanovica i vranesa. bas kako kazes, desetak koseva razlike. ada nas mogu iznenadit -  mogu. al to je druga prica. sve od nas zavisi

Ne mogu dočekati ovo prvenstvo, biće 15 dana VRHUSKE KOŠARKE.
Sve me interesuje, malo je tekmi koje neću gledati. Srbiju i Bosnu zbog emocija, ostalo po potrebi.

Živo me interesuje na šta će ličiti Italija sa svojom NBA trojkom, hoće li Dirk sačuvati formu iz play offa, kako će izgledati duel Peković-Tomić, kako će igrati tandem Ibaka-Pau.

Can't wait!

Mislim da me potpuno krivo shvaćaš. Nigdje nisam napisao da ćemo igrati polufinale, uzeti medalju, da smo favoriti i slično, ali optimist jesam. Iz više razloga.

Prvi je ždrijeb. Da smo sami sebi birali skupine, ne bi ih mogli bolje izabrati. Meni se čini da mnogi ovdje komentiraju Eurobasket i naše šanse samo da bi nešto kenjali i da većina niti ne zna pravila natjecanja. Da se razumijemo: četvrtfinale Eurobasketa je u startu velika stvar, naročito u odnosima kakvi su u europskoj košarci trenutno gdje imamo barem 14-15 reprezentacija koje se s pravom mogu nadati ulasku u osam najboljih i gdje imamo barem 9-10 istih koje se mogu nadati polufinalu i medaljama. Europska konkurencija u košarci je veća nego u bilo kojem drugom sportu, daleko veća čak i od jednog nogometa. Ako je nekome velika stvar samo medalja, onda je taj najvjerojatnije prespavao košarkaška zbivanja u posljednjih 15 godina. Mi očito volimo živjeti u zabludama i mislimo da smo bogomdani, a realnost je potpuno drugačija. Dok se mi zajebavamo, busamo u prsa i hvalimo Kukočem, Rađom, Petrovićem..., ostali vrijedno rade (dok su se druga djeca igrala u parkiću, mali Arnold je marljivo benčao u teretani) i stvaraju Gasole, Teodosiće, Ilyasove... E, sad, mi smo imali takvu sreću sa ždrijebom da to nije normalno. Grupe C i D daju četiri četvrtfinalista, a u konkurenciji prepolovljene Grčke (bez Dimantidisa, Spanoulisa, Papaloukasa, Baby Shaqa), bitno oslabljene Rusije i Slovenije, zatim Crne Gore (kojoj je ovo prvi nastup), te Bugarske, Bosne, Gruzije, Makedonije, Ukrajine - mi MORAMO ući u četvrtfinale. Govorim moramo, jer četvrtfinala teško da bi vidjeli da smo u drugom dijelu ždrijeba sa mahom vrhunskim ili odličnim Španjolcima, Srbima, Litavcima, Francuzima, Turcima, Nijemcima, Talijanima ili vrlo dobrim Poljacima, Britancima, Izraelcima... Dakle, moramo iskoristiti ždrijeb i ući u četvrtfinale, sve ispod toga je debakl.

Drugi je razlog da imamo odlične i vrlo dobre europske igrače, mada bi se ovdje (po pojedinim komentarima) dalo zaključiti da su naši igrači pajseri i neznalice. Kvalitetom (a tu mislim na suhi kvalitet igrača, bez ulaženja u igru - koju nemamo već godinama) nismo inferiorni nikome (osim Španjolcima). Maloprije sam rekao da ne bi vidjeli četvrtfinale da smo u drugom dijelu ždrijeba, ne zbog toga što smo lošiji od ostalih, nego jer nemamo igru koja bi nam mogla garantirati da izgledamo dobro u kontinuitetu. Realno, mi ne bi mogli odigrati 8 jakih utakmica za redom (koje očekuju sve ekipe iz onog dijela ždrijeba) i dobiti ih dovoljno da uđemo među osam.

Treći razlog mojeg optimizma je mix prva dva. Dakle, obzirom na ždrijeb koji nas je fenomenalno posrao - mi smo sa 99% sigurnošću u četvrtfinalu. Četvrtfinale je jedna jedina utakmica u kojoj se može desiti bilo što, naročito ako uzmemo u obzir da tamo dolazimo u mnogo svježiji od suparnika, jer se u grupi A i B očekuje žestoko klanje za prva četiri mjesta i gdje će sve utakmice biti na nož. Psihološki smo također u prednosti, jer nismo favoriti protiv niti jedne od ekipa koje s one strane ždrijeba uđu u četvrtfinale i nemamo baš ništa za izgubiti. Dakle, mi smo u sjajnoj startnoj poziciji i uz trenera koji bi znao pripremiti ekipu za četvrtfinale - mi bismo ovu sreću koju smo imali trebali znati iskoristiti. Nažalost, sumnjam da je Vranković taj, ali ja znam da ću se nadati do samog kraja i da neću pljuvati naše igrače prije nego što su odigrali iti jednu utakmicu.

jedva cekam da pocne natjecanje, iako sam se zadnjih 15 godina gotovo svaki put nanovo razocaravao.

Litva 70:72 Slovenija

U prvoj "ozbilnijoj" pripremnoj utakmici naši su u Klaipedi svladali Litvu, kojim nisu pomogli ni suci, ni 10 poena prednosti u 3/4. Maljkovičev rad več kaže svoj rezultat.

Koji su ovi?
Za koju repku igraju?
Ono, po prezimenima bih rekao da su u pitanju Italijani....ali, jel košarka (reprezentativna) postoji uopšte u Italiji?