znači... igramo odlično, igrači daju sve od sebe... ono što je najvažnije, ne igramo svaku tekmu jednako dobro kao prethodnu, već svaku utakmicu odigramo bolje nego prethodnu... i sad ja, kao, nebih trebao vjerovati u to da ćemo pobijediti barem jednu utakmicu od ove dvije... uz svu živu logiku koju pokušavam koristit, nekak mi baš i ne ide shvaćanje toga da se ne vjeruje dečkima...
i tu nema nikakve euforije, već čisti optomizam na temelju onoga što dečki prikazuju...
a ako već i izgubimo te obje tekme... a jbg onda... ko da će bit smak svijeta... uoči prvenstva bih bio sretan samo sa ulaskom u ovu fazu natjecanja i sa igrom puno lošijom od ove... a dečki me totalka iznenadili i sa samom kvalitetom igre i, ono što mi je još bitnije, ogromnom borbom... tako se smije izgubiti i, barem ja, sigurno neću u slučaju ta dva poraza oderati po njima...